PIĆARINA

Porezom na potrošnju oporezuje se promet alkoholnih i bezalkoholnih pića u ugostiteljskim objektima. Riječ je o porezu koji općine i gradovi mogu uvesti kao vlastiti izvor financiranja. Od ove godine unificirani su rokovi njegova plaćanja i uvedeno jedinstveno izvještavanje.

Na temelju izmjjenjenog Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (izmjene su objavljene u Narodnim novinama br. 147/14.) od 1. siječnja 2015. unificirani su rokovi obračunavanja i plaćanja poreza na potrošnju, a uveden je i jedinstveni obrazac za izvještavanje o obračunanim iznosima poreza na potrošnju. Prije te zakonske izmjene rokovi obračunavanja i plaćanja poreza na potrošnju i način izvještavanja bili su propisani općinskim/gradskim odlukama, pa je ta materija bila uređena različito.

Porez na potrošnju oblik je prometnog poreza koji općine i gradovi mogu uvesti kao vlastiti izvor financiranja. Zakonom je određen predmet oporezivanja tim oblikom poreza, porezni obveznici i najviša dopuštena stopa te rokovi obračunavanja i plaćanja, a lokalnim je jedinicama ostavljena sloboda da svojim odlukama propišu visinu porezne stope i tijelo koje je ovlašteno nadzirati utvrđivanje, evidentiranje i plaćanje poreza na potrošnju.

Porezom na potrošnju oporezuje se promet alkoholnih i bezalkoholnih pića u ugostiteljskim objektima. Promet alkoholnih pića obuhvaća rakiju, vinjak i sva žestoka pića, prirodna i specijalna vina, pivo te gazirana i negazirana bezalkoholna pića, uključujući prirodne voćne sokove, mineralnu i gaziranu vodu. Kava, čaj i topla čokolada smatraju se toplim napicima i ne podliježu plaćanju poreza na potrošnju. Osnovica na koju se obračunava porez na potrošnju prodaja je cijena pića i jednaka je osnovici na koju se obračunava porez na dodanu vrijednost. Ta se dva prometna poreza obračunavaju na istu osnovicu kako bi se izbjeglo obračunavanje poreza na porez. Porez na potrošnju obračunava se na cijenu prije uvećanja za PDV, a PDV na cijenu koja ne sadržava porez na potrošnju. U konačnu cijenu usluge konzumacije alkoholnih i bezalkoholnih pića uključena su oba prometna poreza i potrošač ih snosi kao dio cijene ugostiteljske usluge.

Obveznici poreza na potrošnju pravne su i fizičke osobe koje pružaju ugostiteljske usluge, neovisno o pravnom obliku organiziranja poslovnog subjekta koji obavlja ugostiteljsku djelatnost. Ugostiteljske usluge mogu se obavljati kao djelatnost trgovačkog društva, zadruge ili obrta, a mogu ih pružati i građani koji iznajmljuju apartmane i kuće za odmor te građani u okviru usluga seljačkog domaćinstva. Ustanove i udruge načelno se ne mogu baviti ugostiteljskom djelatnošću. U objektima zatvorenog tipa u kojima se ugostiteljske usluge obavljaju ograničenom krugu konzumenata (primjerice samo svojim članovima) ne naplaćuje se porez na potrošnju.

Ugostitelji su u pravilu obveznici PDV-a jer gotovo bez iznimke ostvaruju godišnji promet veći od 230.000 kuna. No čak i kad zbog malog prometa nisu obveznici PDV-a, obveznici su poreza na potrošnju, osim ako drugačije nije uređeno općinskom, odnosno gradskom odlukom.

Zakonom je ograničena najviša stopa poreza na potrošnju i ona može iznositi najviše tri posto. Većina općina i gradova u Hrvatskoj u svojim je odlukama propisala tu najvišu dopuštenu stopu. Među rijetkim je iznimkama s nižom stopom poreza na potrošnju npr. Općina Čavle s propisanom stopom od dva posto.

Obračunsko razdoblje za utvrđivanje poreza na potrošnju jest od prvog do posljednjeg dana u mjesecu. Obračun treba sastaviti do dvadesetog u mjesecu za prethodni, a rok za plaćanje posljednji je dan u mjesecu za prethodni. Mjesečna razdoblja obračunavanja poreza na potrošnju vrijede za sve porezne obveznike, čak i za ugostitelje koji su tromjesečni obveznici PDV-a. Porez na potrošnju prihod je općine, odnosno grada na čijem području je obavljena prodaja alkoholnih i bezalkoholnih pića i uplaćuje se na račun općine ili grada.

Počevši od obračuna za siječanj 2015., svi ugostitelji izvještavaju nadzorno tijelo o obračunatom porezu na potrošnju na jedinstvenom obrazcu koji je sada propisan zakonom. U općinama, odnosno gradovima koji su svojim odlukama poslove utvrđivanja poreza na potrošnju i nadzora nad njim prenijeli na Ministarstvo financija, Poreznu upravu, ugostitelji sastavljaju jedan obrazac za sve poslovne prostore u kojima obavljaju ugostiteljsku djelatnost, ali tako da podatke iskazuju pojedinačno za svaku općinu/grad. U općinama i gradovima koji poslove utvrđivanja poreza na potrošnju i nadzora nad njim nisu prenijeli na Poreznu upravu obrazac treba dostaviti nadležnom tijelu te lokalne jedinice, i to pojedinačno za svaki prostor u kojem se obavlja ugostiteljska djelatnost.