Kolinda Grabar-Kitarović unutarnji je ustroj BiH prepustila domaćinima. Ponudila im je hrvatsku pomoć i najavila da bi rado vidjela povratak aktivnije američke politike na ove prostore.
Nakon deklaracije Željko Komšić je, očekivano, još jače jurnuo na Čovića, ali i na Karamarka, optužujući ih za nakanu podjele BiH. Veliki meštar u federalnim poslovima Bakir Izetbegović je pak samo iz pozadine promatrao kako će se snaći nova hrvatska predsjednica na političkom klizalištu koje su joj pripremili posljednji iskreni Titov sljedbenik u BiH i licencirani bošnjački politički proizvod Željko Komšić i vječiti šef HDZ-a BiH Dragan Čović, koji je u izbornoj kampanji ipak prednost davao Ivi Josipoviću. Ako upadne u njihovu igru i javno podrži trenutačnu neprimjerenu Čovićevu deklaraciju, bit će prozivana kao tuđmanovka i pobornica podjele BiH. Ako je ne podrži, bit će prozivana da ne štiti hrvatske interese u BiH. U oba slučaja ona je gubitnica. Priznajem da sam imala određene sumnje uoči tako ekspresnog puta predsjednice Grabar-Kitarović u BiH, bez ozbiljnih priprema. Jer ta kombinacija Bossovih odijela, orijentalnih smicalica i titoističke retorike, koja dominira današnjom, nereformiranom političkom scenom BiH, ne susreće se i ne ući ni u Washingtonu ni u Bruxellesu, a ni u Berlinu. Nitko njima ne može doskočiti u smicalicama i nadmudrivanjima. Ali teško je naći i državu koja tako nepovratno propada uz tako mudre i tako uspješne političare.