Europska iskustva govore da će u idućih 10 do 15 godina energija i ekologija i s individualnog i s društvenog aspekta biti jedina područja u koja će se isplatiti ulagati.
Istodobno je upravo to golema prilika jer na tom području Hrvatska ima znanje i tehnologiju i proizvodi je. To je mnogo više nego što je imala Poljska ili Rumunjska. Štoviše, Hrvatska već danas ima tvrtke (npr. Tehnix) koje rješavaju problem otpada i pročišćavanje vode (i) u tim zemljama. Takve tvrtke pokazuju da se ipak može. Međutim, treba im potpora, a ne medijsko navijanje poput ‘osvojio je Europu’ jer je to potpuno neprimjereno suvremenom poslovnom okružju u kojem uspješne tvrtke ugađaju željama i potrebama kupaca, a ne ‘osvaja ih’. Nije toliko važna ni (deklarativna) potpora vlade, mnogo je važnija svijest ljudi. Onih koji pišu natječaje i onih koji to plaćaju, tj. svih nas.
Sjajest da kupnja naše tehnologije znači zapošljavanje, školovanje, razvoj znanosti, plaćanje poreza u Hrvatskoj. Sjajest da je taj proizvod ono što nas sve zajedno hrani i da je on često jedino što nas predstavlja u očima drugih. Alternativa je odlazak van logikom da ‘u Hrvatskoj nema perspektive osim možda konobarske’. Prije dvjesto godina sjever Britanije bio je ispražnjen od ljudi da bi se naselile ovce čija je vuna trebala tekstilnoj industriji. Ako se nastavi zatvaranje industrije, otežavanje izvoza i destimuliranje školovanja, istraživanja i zapošljavanja u proizvodnji, to će isprazniti Hrvatsku od ljudi.
