Željko Brigljević poznat je u poslovnom svijetu kao osnivač tvrtke MakroMikro. Nekad je osmišljavao originalne radijske reklame kojima je htio potaknuti široke mase, a sada piše jednako originalne savjete za poslovni svijet. Nedavno je prodao svoj suvlašnički udjel i orijentirao se na poslove reciklaže u sklopu tvrtke MakroEko. Jedini je zastupnik njemačke tvrtke Hezomat u Hrvatskoj i bavi se zastupanjem peći na sječku, drobilicama za drvo te alternativnim energijom, drobljenim drvom/sječkom. Kako sâm kaže, sada više nema egzistencijalni nož pod grlom. Dobro zna kako je to kad čovjek odluči krenuti samostalno i otvori poduzeće, obrt ili OPG: – Prije bilo kojega sretnog trenutka (kad uspije prodati proizvod ili uslugu i još to naplatiti!) uvjet mu je da ima žiro-račun. Tu se poduzetnik prvi put susreće s poslovnom bankom – objašnjava Željko Brigljević kako je došao na ideju da napiše vodič za poslovanje s bankama za poduzetnike. Najveći kompliment dali su mu prijatelji bankari koje je zamolio za recenziju. Uz ogradu da to ne bi smjeli reći, mahom su mu priznavali da je vodič točan i vjerodostojan.
Pri samom osnivanju tvrtke poduzetnika već neke institucije (Fina) guraju u krilo najčešće velikih banaka kojima je novoosnovana tvrtka samo jedno nevažno slovo u knjizi koju ispisuju svakodnevno. Račun otvorite u manjoj banci od prve dvije. U toj banci upoznajte se sa svojim referentom i dajte mu do znanja da je on vama važan. Iako bi trebalo biti obrnuto, to će s vremenom, budete li uspješno poslovali, doći na svoje, no mnogo ćete brže od referenta dobiti partnera i upotrebljavaju jedinku nego da se ponašate kao što se obično ponašaju Hrvati kad razmišljaju: ‘Pa on je tu zbog mene i tu je moj novac… trebao bi me više doživljavati.’ Takvo je razmišljanje ispravno, ali u zapadnim zemljama, i još dugo neće biti slučaj kod nas. Dakle, već na početku ponesite mu ‘znak pažnje’, pogotovo ako se bavite suvenirima, kolačima, modnom odjećom, izradom namještaja po mjeri… Bilo bi besmisleno donijeti vreću cementa ako ste graditelj ili radilicu ako ste autoservis, no i s tom djelatnošću ispišite poklon-bon na ime svojeg referenta pa da ispadne personalizirano, baš za njega. To možete napraviti već nakon prvoga uspješnog mjeseca ili uoči Božića.
Tako ste pokazali da vjerujete u njih i da očekujete da oni vjeruju u vas. Taj novac katkad može poslužiti kao mnogo brži kolateral (bolje i brže nego nekretnine). Besmisleno je držati novac u nekoj ‘velikoj’ banci … jer je ondje, kao, ‘sigurniji’. Tako razvodnjavate svoju ionako krhku snagu.
Kad vam zatreba kredit, najčešće upadnete u zamku u lovu koji oni vode godinama, stoga je glavno da i vi znate što vas sve čeka kad vam kredit doista bude trebao. Da biste ga uzeli, idite u svoju banku i barem još tri. Svima dajte jednak zadatak: ‘Trebam kredit za posao.’ Naravno, iznos mora biti primjeren vašem poslovanju i osiguranju koje imate (ako još nemate velikih rezultata, pokušajte s iznosom koji odgovara vrijednosti nekretnine koju ćete dati kao osiguranje za kredit). U svim bankama poslušajte što će vam reći i sve tražite napismeno. Kad sve bude dogovoreno, kad se bankari u jednoj ili više banaka slože s iznosom, a vi ste im već donijeli svježe papire iz gruntovnice ili drugoga kolateralu, zahvalite im se i recite da ste pronašli drugi način financiranja, ali da ćete im se javiti čim vam opet zatreba kredit. S nekim tko se razumije u ugovore koje su vam dali (i koje samo što niste potpisali…) lako ćete usporediti razlike u uvjetima. Neke banke stave manje iznose kamata, ali nakite ugovor skrivenim davanjima ili drugim ‘cakama’; neke predvide da ćete dobro raditi prvih mjesec-dva, ali da će se bolje naplatiti kad malo zapnete. Sve to morate potpuno razumjeti i naučiti što znači razni izrazi kojima vam zamagljuju stvarnost dovodeći vas u neugodnost da ne smijete reći naglas da ne znate protumačiti što znače ‘Euribor + eskontna stopa HNB-a + srednja vrijednost klizanja EUR na europskoj burzi’… i slične izvedenice. Na kraju, sve se to dâ brojčano izraziti: kad se sve nejednako i formule svedu u konačni broj, vidimo koliko kredit za jednak iznos treba platiti u prvoj, a koliko u posljednjoj banci.
To se najviše vidi kad uletite u škare jer vam hitno treba novac i tada vam se žuri… Tada lovci osjete da ćete uletjeti u bilo kakvu mrežu pa vam često prodaju štos FJP. Osim banaka i sve državne institucije vole upotrebljavati FJP aktivnosti. To je ono zbog čega biste nekog ubili ili si pucali u glavu. Taman pomislite da ste napokon sve prikupili… a lik vam kaže: ‘FALI JEDAN PAPIR…’ Tu ste školu gotovo izbijegli ako ste vježbali uzimanje kredita ili ste je znatno smanjili jer, eto, pri vježbi je trebalo samo šesnaest dokumenata, a sad ih treba osamnaest. Uvijek im pokušajte objasniti da ste vi vrlo skup poštar da biste iz jednog ureda donosili papir u njihov ured i da ćete im to naplatiti (primijeniti pravilo 5. a kao svoju obradu). Najvažnije je da već na prvi sastanak dođete sa svojim memorandumom na kojem ćete rukom napisati da ste se dana tog i tog složili da idete u kredit po bankinim uvjetima, da pristajete da će biti odobren za toliko dana koliko reklamiraju te da se slažete da banci date sve dokumente iz njezinih uputa (broj, naziv i sl.). Obvezno tražite da se netko, npr. šef ili voditelj (u konačnici bilo tko), potpiše i lupi bankin žig. Taj vam je dokument važan da možete zaračunavati svoje vrijeme ako ga banke počnu obezvredivati. Ondje svoje vrijeme debelo naplaćuju, pa čak i ono koje nije došlo, ali je moglo. U skladu s tim vi njima možete sudski zaračunati ‘eksterkalarne kamate’ (jednako besmislene i nepostojecne kao ‘interkalarne’) ili ‘rezervaciju sredstava’, koju banke naplaćuju ako su vam odobrile kredit, a vi ne potrošite sav iznos čim je kredit odobren; ili od trenutka izdavanja rješenja o kreditu do trenutka kad je s njihova računa sav iznos došao na vaš račun (iako samo njihov službenik može uputiti ta sredstva) ili od nekog dana u mjesecu do kraja mjeseca… zaračunavaju vam neku kaznu, ali nazivaju je ‘interkalarnim kamatama’, ili ‘rezervacijom sredstava’, ili nekako treće jer ne žele priznati da vam malo ‘štipaju’ novac.
Pri uzimanju kredita najčešće ne možete izmijeniti nijednu riječ, osim možda koju brojku. Zato je dobro da na kraju formulira za uzimanje kredita samo dopišete da uz taj ugovor vrijede vaša opća pravila poslovanja. To znači da za sve što ne piše u tom ugovoru vrijede bankina opća pravila poslovanja, ali i vaša opća pravila poslovanja. U pravom trenutku samo dodate članak u svoja opća pravila koja su samo prazan papir jer niste kao pojedinac početnik imali potrebu izdati ‘opća pravila poslovanja’ u kojima stoji npr. članak 1.: ‘Svaki odgovor na bilo koji upit naplaćujemo petsto kuna.’ Tako poništavate njihove domaće zadaće koje ćete dobivati s vremena na vrijeme. Primjerice, pitaju vas opće podatke koje ste predali po zakonu. Kada dobijete bilo koji upit, pokušajte im ga što skuplje naplatiti. U biti, naplatite im papir na kojem piše da ćete im odgovoriti kad nakon prvog odgovora u kojem ste naveli da vas pitaju javni podatak od vas ipak zatraže da napišete još neku kolonu koje nema u javnim podacima. Tad im to pošaljite, ali odgovor u kojem stoji da ćete im besplatno odgovoriti moraju platiti. Tako kvalitetno parirate njihovoj besmislenoj birokraciji kojom vas treniraju da je sve što vam pošalju, kao npr. rješenje kojim su zbog kretanja cijena nafte na svjetskom tržištu promijenili uvjete iz ugovora, obvezno ispuniti jer prema općim pravilima to smiju itd. itd. Tada im opet odgovorite da se s time ne slažete i da vaš odgovor vrijedi petsto kuna itd. itd. (Ovo pravilo moći će primjenjivati oni subjekti koji postanu snažni.)
