Home / Tvrtke i tržišta / Nemarnost računovođa dovodi zaposlenike u neugodnu situaciju

Nemarnost računovođa dovodi zaposlenike u neugodnu situaciju

Pri prelasku iz jedne tvrtke u drugu zaposleniku često obje tvrtke obračunaju poreznu olakšicu – osobni odbitak. Poslije dozna da mora platiti porez.

Ovaj ćemo put malo o zaposlenicima, odnosno šteti koju trpe zbog nemarnosti onih koji vode tvrtkino računovodstvo. Priča se odnosi na stalno zaposlene koji promijene tvrtku, a oba računovodstva, u bivšoj i aktualnoj tvrtki, za taj mjesec u kojem je osoba prešla iz jedne u drugu obračunaju osobni odbitak (poreznu olakšicu) na bruto plaću. Riječ je o neporezivom dijelu bruto plaće stalno zaposlene osobe (ali i, primjerice, slobodnih novinara, koji nisu stalno zaposleni, ali jesu u registru poreznih obveznika). Posljedica je da zaposlenik mora doplatiti porez nakon godišnje porezne prijave a da to nije očekivao.

Priča mi prijatelj o dva takva slučaja. U prvome je njegova supruga radila u jednoj tvrtki, a onda je sredinom mjeseca prešla u drugu. Sve regularno: u bivšoj je tvrtki dala otkaz, potpisana je ugovor s novom tvrtkom i sljedećeg je mjeseca bivša tvrtka uplatila plaću za onoliko dana koliko je radila u tome mjesecu, a nova joj je također uplatila plaću za preostali broj dana u mjesecu koje je odradila. Međutim, obje su tvrtke odbile osobni odbitak za taj mjesec, koji je tada iznosio 2200 kuna (od ove godine 2600 kuna), a s obzirom na to da prijateljeva supruga ne zna računovodstvo, nije postavljala pitanje odakle joj malo veća neto plaća. A i zašto bi ga postavila, jer logično je razmišljala da postoji netko tko o tome vodi računa…

Sličan, no još drastičniji primjer dogodio se kad je jedan zaposlenik prelazio iz matične tvrtke u tvrtku kćer. Nitko u tim dvjema povezanim tvrtkama nije reagirao, nego su obje obračunale poreznu olakšicu pa je zaposlenik sljedeće godine trebao platiti razliku poreza od nekoliko tisuća kuna. Naime, da ne zamaram ni sebe ni vas, dragi čitatelju, ovdje se pri obračunu poreza mora uzeti u obzir kojemu platnom razredu zaposlenik pripada, koliki je prirez itd. pa se na osnovi toga izra- čuna razlika koju treba uplatiti. Tako mi je objašnjava sugovornica iz jednog računovodstva. U čemu je problem? U nemarnosti onih koji su dužni predati poreznu karticu (PK) bivšem zaposleniku.

Sugovornica veli da je to čest slučaj. Naime, objašnjava, osobni odbitak mora obračunati nova tvrtka zaposlenika, ali mora dobiti njegov PK. Zaposlenik pri prelasku u novu tvrtku sa sobom nosi dokumentaciju, uključujući PK. U oba naša primjera u računovodstvu im nisu dali PK, a zaposlenici nisu imali pojma da ga moraju uzeti. Tako se dogodilo da su u bivšoj tvrtki pri obračunu pola plaće imali kod sebe PK i obračunali osobni odbitak. U novoj tvrtki, bez obzira na to što nisu dobili PK, ipak su obračunali odbitak jer su znali da ga prema zakonu moraju obračunati. Nitko nije imao pojma da je napravljena pogreška sve dok nisu predane godišnje porezne prijave. Prijateljeva je supruga ostala nemalo iznenađena kad je umjesto očekivanog povrata poreza dobila rješenje da mora još dodatno platiti porez.

Ovo je kritika nemara onih koji rade u računovodstvu jer zbog toga se ljudi katkad nađu u neugodnoj situaciji. Da se razumijemo, nije riječ o velikoj lovi, no moramo voditi računa o tome da ljudi imaju planove i u skladu s tim računaju na novac koji tako izgube. Ili pak sa svojom plaćicom jedva preživljavaju pa je to, bez ikakva pretjerivanja, udar na njihov kućni proračun, bez obzira na to što neki misle da nekoliko stotina kuna ili nekoliko tisuća kuna nije neka lova.