Home / Tvrtke i tržišta / PIŠE GORDANA GELENČER L [email protected]

PIŠE GORDANA GELENČER L [email protected]

Prije nekog sam vremena sa svojim tinejdžericama u ušetala u fast food restoran. To zbilja činimo rijetko, no pojačivači okusa i mirisa ondje mirišu previše ovisnički da bi bilo kakva (trajna) zabrana odlaska na takva mjesta imala smisla. Kad smo sjele za stol, naglas sam komentirala kako je to dovoljna porcija otrova za iduća barem dva mjeseca. S okolnih stolova u mene su se zaboli optužujući pogledi u stilu: ‘Ova je prolupala.’ U tom trenutku, s takvim stajalištem konzumenata, nije mi se učinilo da organska hrana u usporedbi s preradenom industrijskom, nakrcanom nepcu neodoljivim dodacima, ima ikakvih izgleda kraj ‘neukusnoga’ prirodnog. Doduše, hrvatski proizvođači i trgovine sve češće nose epitet i oznaku ‘organsko’, što znači da se takva hrana konzumira više, a ne manje nego prije. Što kaže stvarnost? Lani su bila 1663 ekološka proizvođača s četdesetak tisuća hektara ekoloških površina i 3,07 posto udjela ekološke poljoprivrede u ukupnoj. Akcijski plan do 2016. predviđa da će udjel narasti na čak osam posto! Čini se neizvedivo, no tržište nije siromašno organskim proizvođačima i trgovinama.

Iz najveće hrvatske ‘organske’ tvrtke Biovege poručuju kako se stvari doista mijenjaju, i to trajno. – Zahtjevi za organsku hranu trajni su preokret osvještenijih kupaca prema kvalitetnijem, sigurnijem i zdravijem izboru prehrane. Zanimljiv je trend na razvijenome njemačkom tržištu: ondje potražnja za vegan-skim proizvodima raste 20 posto, pri čemu su generator promjene mlađi i osvješteniji kupci. U Hrvatskoj su generator potražnje i dalje zreliji kupci koji su se zbog težih ekonomskih uvjeta odrekli mnogih stvari, no zadržali su važnost kvalitetnijeg izbora u prehrani – poručuju. Marko Sever iz obiteljskog OPG-a Eko Sever kaže kako je trenutačno oko dva posto ukupnog tržišta ekološke proizvodnje u prodaji. Oko jedanaest posto kupaca tvrdi da često kupuje ekološke namirnice. Kad je o proizvodnji riječ, samo je tri posto površine Hrvatske pod ekološkom proizvodnjom, točnije četdesetak tisuća hektara, no od toga je samo 160 hektara pod povrćem.

– U trgovinama se sve više počinju pojavljivati ekološki certificirani proizvodi, ali najviše iz uvoza. Veliki trgovački centri sve više ulažu u taj segment tržišta. Od najvećih specijaliziranih trgovina ekoloških proizvoda tu je Bio&Bio, a u dijelu svježeg voća i povrća smatramo da je najveći upravo Eko Sever. Gledajući trendove, rekao bih da je riječ o trajnom preokretu u razmišljanju kupaca koji žele znati čime se hrane i odakle potječe hrana koju konzumiraju. Kod ekološke certificirane hrane točno znate odakle dolazi sirovina, znate da nije tretirana kemijskim sredstvima i umjetnim gnojivima te da nema GMO-a. Godinama raste broj ljudi koji konzumiraju ekološku hranu, od našeg početka do danas, u 15 godina, broj ljudi koji kupuju ekološke namirnice višestruko se povećao – govori Sever, dodajući da organska proizvodnja može biti održiv biznis, no bez očekivanja da rezultati stižu u roku keks.

Gdje je Hrvatska u odnosu na organski najnapredniju Austriju? Ondje je ukupno šesnaest posto poljoprivrednih gospodarstava ekološko (22 tisuće), čak je dvadeset posto poljoprivredne površine zasijano ekološkim sjemenjem (dakle, svako peto imanje). Sve to zbog osviještenih kupaca. Deset posto prometa supermarketa čini prodaja organskih proizvoda, pri čemu su najtraženiji mlijeko, jaja i kruh. Austrijski uspjeh ekološke poljoprivrede rezultat je nekoliko čimbenika: posvećeni poljoprivrednici, potražnja potrošača za uzgojem kultura koje čuvaju okoliš, jednaka pravila i regulativa za sve proizvođače, raznolike marketinške strategije i akcijski plan. Godišnji je promet oko milijardu eura i već devedeset posto austrijskih potrošača kupuje ekološke proizvode.

Ciklusi povrata investicija i zarade traju nekoliko godina, kod trajnih nasada i više od desetljeća. Održivi je biznis na temelju ekološke certificirane hrane trend koji ne usporava. Više od dvadeset godina potrošnja u EU raste dvoznamenkastim godišnjim stopama, što je jedini takav trend u cijelome poljoprivrednom sektoru – zaključuje Sever.

Da se osjeti rast broja kupaca i konzumenata organskoga, pa možda u bliskoj budućnosti dostignemo i Austriju koja je svjetski lider s oko dvadeset posto udjela organske u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji, kaže Stjepan Siladi, vlasnik Siladija, još jednoga kupcima poznatog OPG-a. – Bioartikli su se već sada diskretno smjestili u gotovo svaki kutak trgovine. To nije samo trend jer već sada, prema Pravilniku o ekološkoj proizvodnji, svaki novi registrirani proizvođač mora biti u tom programu najmanje pet godina, zbog čega mu se ionako ne isplati odustati kad nakon nekoliko godina napokon uspije posložiti cijelu proizvodnju i dobiti željeni ekoproizvod. Dugoročnim ulaganjem i održavanjem sigurno se može pokrenuti održiv biobiznis, naravno, s pomoću biosubvencija EU i uz dobar marketing stopostotno okrenut izvozu jer hrvatski građani još nisu spremni i ne mogu izdvojiti za pravi certificirani ekoproizvod, koji je za 30-ak posto skuplji – kaže Siladi.

U takvu proizvodnju treba uložiti znatno više nego u klasičnu poljoprivredu. Kredita za poljoprivrednike nikad nije bilo u izobilju, no od vremena punopravnog članstva u EU hrvatske tvrtke mogu se kandidirati za novac iz strukturnih fondova. Jesmo li u toj branši barem malo uspješniji?

Sever kaže kako su i prilike i potrebe goleme. Bez sredstava EU teško će bilo koja zemlja u EU razvijati svoju poljoprivredu, zato ona i jest jedan od temelja Unije i njezinih fondova pa većina potpora odlazi upravo poljoprivredi. – Nažalost, još čekamo da se ti fondovi pojave u Hrvatskoj, točnije da Hrvatska potpiše operativni program za ruralni razvoj, pa ćemo vidjeti što sve i kako možemo prijavljivati. Eko Sever planira razvoj i povećanje proizvodnje i prerade upravo na fondovima EU u idućih pet godina, i to u sklopu četiri različita projekta. Samo za prvi natječaj, koji očekujemo potkraj 2015., prijavit ćemo projekt vrijedan deset milijuna kuna za daljnji razvoj svoje proizvodnje i prerade – kategorizan je Sever. I Siladi je svjestan da bez novca EU neće biti razvoja.

– Organskom se proizvodnjom bavimo sedam godina, u početku smo imali velikih bioulaganja, no još planiramo investirati uz potporu fondova EU, naravno, kad zatvorimo postojeće kredite. Organsku robu teže je prodati i naplatiti nego konvencionalnu iako je dobit ipak malo veća zbog više cijene proizvoda. No s obzirom na stalan rast organskih proizvođača, a tako i sve veće ponude organskih proizvoda, u doglednoj budućnosti past će cijene ekoproizvoda, možda će se i izjednačiti s cijenom konvencionalnih te tako postati prihvatljivije svima. Time se vodi i EU potičući takvu vrstu proizvodnje – misli Siladi.

Iz Biovege poručuju kako je strateški smjer poljoprivredni uzgoj, prerada i proizvodnja na vlastitom ekološkom imanju Zrno te u suradnji s drugim ekološkim kooperantima. S obzirom na sve to bilo bi logično pristupiti fondovima EU kao obliku financiranja. Međutim, unatoč pozitivnom rezultatu poslovanja, rastu broja zaposlenih i unapređenju financijskih faktora poslovanja Biovega do sada nije uspjela proći ni na jednom dosad napisanom natječaju zbog, kako kažu, vrlo često njima nejasnih razloga.

Da je i u svijetu organskoga rješenje u izvozu, potvrđuje i podatak o vrijednosti tog tržišta u EU – u deset godina s jedanaest milijardi eura porastao je na 24 milijarde.