Probuđeni izvozni apetiti

Vlada premijera Zorana Milanovića možda je ipak preoptimistično protumačila lanjske rezultate hrvatskog izvoza. Na to bi mogao upućivati pomalo ‘napuhani’ izvozni uspjeh prehrambene i poljoprivredne industrije, koji je u prvih 11 mjeseci 2014. porastao na 1,6 milijardi dolara, odnosno za 11 posto u odnosu na isto razdoblje u 2013. Također i nespremnost hrvatskih tvrtki za prilagodbu novim tržišnim uvjetima. Zato bismo trebali biti oprezniji s tim brojkama jer one nominalno pokazuju rast izvoza, a realno stanje je, čini se, ipak nešto drukčije. Na to upozoravaju u HGK. Kažu da je dovoljno čak i površno analizirati podatke o izvozu prehrambene i poljoprivredne industrije pa zaključiti kako u tim zbirnim podacima ima svega. Pritom se ponajprije misli na ‘izvoz’ raznog egzotičnog voća i povrća koje ne raste u Hrvatskoj nego se uvozi i dalje izvozi u zemlje EU, ali i druge. Razvidno je, upozoravaju u HGK, da je porast uvelike rezultat i takvog izvoza, odnosno neki su uvoznici iskoristili članstvo Hrvatske u EU za plasman robe izvan granica naše zemlje. Potvrđuje to porast izvoza banana za čak 14 puta.

Iz Hrvatske je 2013. izvezeno banana u vrijednosti od 243 tisuće dolara, a lani je taj izvoz iznosio 3,5 milijuna dolara. Službena statistika pokazuje znatan rast izvoza, međutim, uzimajući u obzir ovo što govorimo, trebali bismo ga realnije tumačiti. Prema pokazateljima kojima raspolažemo, ukupni godišnji izvoz poljoprivredne i prehrambene industrije bit će na razini izvoza iz prethodnih godina – poručuju iz HGK.

Osim te činjenice treba reći da je 2013. izvoz blago pao zbog neprilagođenosti tvrtki, ali i države novim uvjetima tržišta, tj. ulaska Hrvatske u EU te istovremenog izlaska iz Cefte, na čije smo tržište inače najviše izvozili. I to je utjecalo na nešto veći postotak nego što bi bio da je vrijednost izvoza ostala kao prije 2013. No ima još nešto. U HGK napominju da je 2011. i 2012. vrijednost izvoza bila slična lanjskoj. Tih godina nismo izvozili toliko banana. Znači li to da je izvoz čak malo i pao u 2014., uzmemo li u obzir da dio otpada na ‘izvoz’ banana i sličnog povrća i voća, za sada je teško reći, ali očito u tumačenjima izvoznih rezultata moramo biti oprezniji nego što je to, primjerice, Vlada. Možda postoji još jedan pokazatelj da te brojke moramo oprezno iščitavati. Naime, netko sa strane mogao bi zaključiti da je Hrvatska živnula ulaskom u EU, ali hrvatske su tvrtke, općenito gledajući, članstvo Hrvatske u EU dočekale nespremne i nisu reagirale odmah nakon 1. srpnja 2013. Mnoge nisu odmah potražile nova tržišta koja su se otvorila hrvatskim članstvom u EU. Doduše, ima poduzetnika koji su prepoznali nove prilike, ali problem mnogih od njih je taj što su inertni i teško im se prilagođavati novim okolnostima, što je kamen spoticanja za izvoz. Takvo ponašanje sugerira da je teže ostvariv tako visok skok izvoza. Dakle, hrvatske se tvrtke jesu trgnule, ali pitanje je koliko su bile sposobne za nagli porast izvoza. Zato, gledajući iz perspektive nespremnosti domaćih tvrtki za EU, moglo bi se zaključiti da je udio hrvatskih proizvoda u izvozu ipak manji od onih 11 posto.

Kad je pak u pitanju Cefta, izvoz je zaista rastao sedam posto, no pitanje je bi li bio toliko da nije bilo krize u Ukrajini i sankcija SAD-a i EU nametnutih Rusiji. To je mnogo manji razlog porasta izvoza, ali pripomogao je, rekli bismo. Zbog sankcija Rusiji Srbija je povećala izvoz prehrambenih artikala u tu zemlju, čime se stvorio manjak na srbijanskom tržištu, koji su iskoristile neke hrvatske kompanije. Primjerice, izvoz svinjetine u Srbiju rastao je nekoliko puta lani (u srpnju čak četiri puta više nego u istom razdoblju 2013.). Porastao je, kaže predsjednik Uprave Agrofructusa Denis Matijević, i izvoz jabuka. Lani smo u Srbiju poslali stotinjak kamiona jabuka jer su iz Srbije dosta toga prodali u Rusiju – objasnio je Matijević.

Situacija s Rusijom pomogla je hrvatskim proizvođačima da obnove stare kontakte, što je bilo mnogo lakše nego tražiti nove u EU. To je ad hoc rješenje koje više pokazuje to da kod velikog dijela domaćih poduzetnika još nema strateške opredijeljenosti za druga svjetska tržišta. Zato i rast izvoza u Ceftu, pogledamo li dublje, više upućuje na mogući manji izvoz hrvatskih proizvoda nego što to u prvi mah pokazuju brojke. Naime, rast izvoza u Ceftu pokazuje više nespremnost prilagođavanja novim tržišnim okolnostima. No osim kritike poduzetnicima, treba spomenuti i to da ni država, čini se, nije bila ništa bolja. U Krašu podsjećaju da ni Vlada nije mnogo učinila da domaće proizvođače zaštiti od nekontroliranog uvoza. Na taj se problem sustavno upozoravalo te se predlagalo uvođenje odgovarajućih administrativnih mjera na način na koji to rade ostale zemlje EU i zahvaljujući kojima bi se spriječio nekontrolirani uvoz, posebno jeftinijih i često kvalitetom upitnih proizvoda – ističu u Krašu.

Zato se oporavak izvoza u 2014. dijelom može objasniti oporavkom izvoza u Ceftu, ali razlog je i što su mnogi poduzetnici shvatili da se moraju trgnuti. Naime, osim problema s Ceftom, hrvatske su tvrtke imale i problem nadolazeće konkurencije iz EU, koja je zauzela dio tržišnoga kolača. Bilo je jasno da se negdje mora pronaći ispušni ventil i upravo u tome konzultant Dragan Munjiza vidi razlog rasta izvoza. Budući da se hrvatska potrošnja kontrahirala u posljednjih pet do šest godina, tvrtke nisu imale alternativu nego pojačati izvozne napore. Akvizicija Mercatora potaknula je izvoz Agrokorovih proizvoda, kao i akvizicija Droge Kolinske od Atlantic Grupe – kaže Munjiza. Neosporno je da su spomenute akvizicije stvorile dobru priliku za izvoz, pri čemu treba spomenuti i širenje Orbica na Poljsku, ali čini se da Munjiza ima pravo kada kaže da je loša pozicija domaćih tvrtki u izmijenjenim uvjetima poslovanja natjerala poduzetnike da potraže nove prilike u inozemstvu. To je dobro jer smo se godinama oslanjali najviše na tržišta bivše Jugoslavije, u kojima su hrvatski brendovi bili prepoznatljivi, zadovoljavajući se time. Potvrđuju to iz Kraša, koji oko pola svoje proizvodnje prodaje u inozemstvu. Stoviše, ta je tvrtka lani povećala izvoz za 7,4 posto, a osim na tržištu regije i u zemljama EU, dobri rezultati ostvaruju se na prekomorskim tržištima Amerike, Australije i Kanade, na koja plasiraju oko 16 posto ukupne proizvodnje. Posebno im je važno tržište Saudijske Arabije na koje na godinu izvoze više od 10 posto ukupne proizvodnje. Osim rasta izvoza na postojećim, svakako je važno otvaranje novih, pa je prošle godine iskorak napravljen na tržištima Koreje, Japana, Grčke i Rumunjske. Moramo ipak istaknuti da je pojačana usmjerenost na izvoz dijelom posljedica situacije na domaćem tržištu, koje iz godine u godinu obilježava snažan uvoz konditorskih proizvoda – napomenuli su u Krašu.

Izvoz je, dakle, rastao i to ipak ohrabruje, ali ne znamo koliko. Njegovu rastu pridonijela je država, koja je napravila dobar potez time što nije ništa napravila da zaštiti domaće tvrtke od nekontroliranog uvoza, pa su morale pronaći izlaz na strana tržišta. Pripomogle su i sankcije Rusiji, iako su nanijele i dosta štete hrvatskim tvrtkama. Dakle, nešto se događa, ali sudeći prema spomenutom, brojke su previše optimistične jer dio izvoza otpada i na proizvode koji nisu proizvedeni u Hrvatskoj, pa je rast izvoza u prehrambenoj i poljoprivrednoj industriji vrlo vjerojatno bio čak i manji nego 2011. i 2012.