Licentia journalistica

U utorak je u Zadru donesena presuda koja će zasigurno ući u antologiju hrvatskih apsurda. Petorka optuženih u ‘aferi leasing’ oslobođena je iako su prevarili više od stotinu ljudi. Prodavali su im Audije u pola cijene, pa i više puta. Brojni Zadrani tako su ostajali bez ‘svojih’ kupljenih jeftinih luksuznih automobila.

Sutkinja Enka Moković pozvala se na latinsku pravnu izreku da se ‘ne smatra prevarenim onaj koji iz okolnosti slučaja zna da može biti prevaren’. Koliko se može iščitati iz novinskih izvještaja sa suđenja, sutkinja je ustanovila da nisu oštećeni ni autokuća, ni leasing-društvo. A oštećenici – navodno zavaljani od Ante Kurtovića i ekipa za 1,1 milijun kuna – za sutkinju su u suštini bili ‘partneri u takvim radnjama’ i uputila ih je da problem s Kurtovićem riješe u privatnim parnicama. Koja je pouka cijele priče? Naivni kupci automobila ne uživaju sudsku zaštitu, za razliku od (nas) naivaca koje država uzima u zaštitu sa švicarcima.

Prvom rundom prijevremenih lokalnih izbora u devet gradova i osam općina najjače stranke opet se koriste za spinove o tome kako su ostvarili dobar rezultat. Iako bi ti izbori trebali biti sumrak i jednih i drugih, jer izborni inženjeri ne-donošenjem proračuna dopušta strankama da sruše nepočudne gradonačelnike usred mandata iz pukoga stranačkog inata. Prema tome HDZ i SDP složno su – izgubili. No interpretacije rezultata različite su. Prema Večernjaku, pravu snagu na izborima pokazao je samo Živi zid, jer je u čak šest od devet gradova istaknuo svoje kandidate za gradska vijeća. Jutarnji pak kao najveće gubitnike vidi ORaH i Živi zid. ORaH, naime, nije ušao ni u jedno gradsko vijeće, a Večernjakov izborni pobjednik, Živi zid, izborni je prag prešao samo na Hvaru. To bi se moglo nazvati licentiom poeticom u novinarstvu.

Novinarima se potkradu pogreške u tekstovima. Nenamjerne, zbog neznanja ili zbog nepažnje. Pogotovo kad su na periferiji glavne priče. Pa tako Jutarnji piše o najavi šefa AZTN-a Mladen Cerovca da će zviđačima davati novac za informacije. Pa se spominje i njegov dolazak na čelo Agencije, u ‘krnjem’ mandatu, odnosno do kraja mandata Olgice Spevec, kojoj je bio zamjenik do trenutka kad je – pojašnjava novinar – ‘ona otišla u mirovinu’. Što, naravno, nije točno. Spevec je iz AZTN-a otišla u privatni konzultantski biznis.

U tvrdim novinarskim glavama nikako da zaživi kako još dugo neće biti velikih brojki kad se govori o bilo kakvom oporavku. Nažalost. Bitka za svaki promil rasta obilježit će iduće mjesec, pa i godine. Naravno, u tome će neke tvrtke bilježiti veći uzlet, ali bit će i onih koji će propadati. No teško da će se ponoviti vrijeme u kojem su ‘i purani letjeli’. Zato nisam mogao vjerovati novinskom naslovu nad tekstom o tržištu automobila: ‘Prodaja u plusu mizernih 8,75 posto’. Novinar i urednik ovaj će put vjerojatno.

Milan Bandić i Sandra Švaljek zajedno samo iz protokolarnih razloga u Katedrali. Da je zagrebački gradonačelnik bio političar u starome Egiptu, danas bismo mitsku pticu koja se rađa iz vlastitog pepela zvali Bandić, a ne feniks. Najprije skrivi prometnu nesreću i bježi pred policijom, zbog čega gubi gradonačelniku fotelju, ali se ubrzo vraća još jači. Pa gubi unutarstranačke izbore od Milanovića, ali ga ovaj ne može maknuti s gradonačelničkog položaja. Pa se kandidira za predsjednika države, protiv Josipovića i stranke, zbog čega biva izbačen iz SDP-a. Zatim pukne na parlamentarnim izborima, ali opet osvaja Zagreb, jači nego ikad. Pa je uhićen, zabranjeno mu je vođenje grada, i njegova zamjenica s političkim ambicijama u nepunih pet mjeseci prestigla ga je po popularnosti. Sad se po šesti put našao u nemogućoj situaciji – ostaviti Sandru Švaljek da sama vodi Zagreb još dvije godine ili isprovocirati izbore bez šansi protiv svoje odmetnute namjesnice. Onda pravosuđe ukida Bandićev politički egzil, ali ga odmah vraća u Remetinec i nalaže zapljuvenu Hanžekovićevu jamstva od 15 milijuna kuna. Naravno, slijede žalbe, ali, još važnije, čini se da Bandić sad može smijeniti namjesnicu, i tako najozbiljnijoj konkurentici na predstojećim izborima izmaknuti savršeni položaj. On, naime, dobro zna da se najjeftinija i najefikasnija izborna kampanja vodi upravo iz gradonačelničke fotelje, pa makar i namjesničke. Zato kroničari, umjesto političkog rekvi-jema za Bandića, upravo skladaju koračnicu njegove nove bitke za Zagreb. U toj tmurnoj priči o zagrebačkom političkom fenikušu najviše svih ovih godina ipak trpi gradski javni interes. A taj je šteta u ovom mileniju nemjerljivo veća nego ‘kikiriki’ od 20 milijuna kuna, za koliko Uskok tereti Bandića u aferi ‘Agram’.

U tvrdim novinarskim glavama nikako da zaživi kako još dugo neće biti velikih brojki kad se govori o bilo kakvom oporavku. Nažalost. Bitka za svaki promil rasta obilježit će iduće mjesec, pa i godine. Naravno, u tome će neke tvrtke bilježiti veći uzlet, ali bit će i onih koji će propadati. No teško da će se ponoviti vrijeme u kojem su ‘i purani letjeli’. Zato nisam mogao vjerovati novinskom naslovu nad tekstom o tržištu automobila: ‘Prodaja u plusu mizernih 8,75 posto’. Novinar i urednik ovaj će put vjerojatno.