Home / Ostalo / Sezona nije završila u Bad Kleinkirchheimu

Sezona nije završila u Bad Kleinkirchheimu

Samo 270 kilometara udaljeno od Zagreba, a od Rijeke još 30–ak manje, skijalište Bad Kleinkirchheim/St. Oswald već je desetljećima omiljeno odredište ljubitelja skijanja u Hrvatskoj. Skijalište je smješteno na koruškom masivu Nockbergen, najjužnijoj austrijskoj pokrajini u središtu alpsko–jadran–skog prostora koji obilježavaju čak 93 planinska vrha viša od 3000 metara. Sam Bad smješten je na visini od 1087, a obližnji St. Oswald na 1319 metara. Zbog smještaja alpski vrhunci slabe vremenske fronte koje donose slabo vrijeme, pa ovo skijalište obiluje sunčanim danima tijekom sezone i ne preostrim zimama, ali istodobno s izdašnim snježnim padalinama. Iako danas nedostatak snijega i nije neki problem, jer je skijalište opskrbljeno s čak 800 snježnih topova, pa su nerijetko skijaške staze okružene zelenim pašnjacima koji snijeg nisu vidjeli danima. A to i sezonu produljuje, pa je divno skijati i prvih proljetnih dana.

Teško je, međutim, reći zašto hrvatski skijaši toliko vole Bad Kleinkirchheim, koji s obližnjim St. Oswaldom čini jednu skijašku cjelinu (povezuje ih besplatni skijaški autobus koji prometuje svakih 15 minuta, ali s jedne na drugu stranu može se i žičarom). Skijalište, istina, raspolaže sa 100–tinjak kilometara lijepo uređenih i za skijanje vrlo ugodnih staza, no žičare su prilično stare i neudobne, u mjestu baš i nema mjesta za noćne zabave, a i izbor mjesta za kupnju prilično je ograničen. Kao posebna pogodnost tu su dva kupališta s vrućom vodom i zatvorenim i otvorenim bazenima (Bad se već godinama reklamira sloganom ‘s pista u terme’), ali ako je nekada to i bila atrakcija, danas takvu mogućnost pruža sve više austrijskih skijališta.

Nedostatak mondenih sadržaja vrlo agilna turistička zajednica nastoji nadoknaditi kako raznovrsnim aranžmanima u kojima uvijek možete pronaći mogućnost jeftinijeg boravka na ovom skijalištu (bitno je pratiti aktualnu ponudu jer se razni aranžmani stalno izmjenjuju), tako i vrlo raznolikim neskijaškim sadržajima koji posebno vesele one koji baš i nisu najpretniji u spuštanju niz skijaške staze.

Tako se, primjerice, cijele sezone obiteljima s djecom do 12 godina nudi sve popularniji aranžman Family Euro u kojem kupnjom šestodnevne ski karte za odrasle djeca dobivaju mogućnost dnevog skijanja za samo jedan euro (dječja karta može se zamijeniti i za besplatan najam i servis skija ili borda). U prvom danima sezone početkom prosinca nerijetko uz kupnju smještaja od tri do sedam dana dolazi i besplatna ski karta (u sezoni 2014./2015. gosti su uz besplatno skijanje dobivali i par skija Head), a na kraju zimske sezone (ožujak/travanj) u većem broju hotela uz besplatnu ski kartu dobiva se i 50 posto popusta na oba termalna kupališta. Za one koji ne skijaju turistički djelatnici nude obilje alternativnih aktivnosti zahvaljujući kojima posjetiteljima nikada nije dosadno. Treba spomenuti dnevno i noćno sanjkanje, klizanje, vožnju saonicama sa životinjskom vučom, hodanje na krpiljama…

Upravo je hodanje na krpiljama sve popularnije u mnogim austrijskim skijalištima. Kako to izgleda u Badu, mogli su osjetiti hrvatski novinari koje je na studijskom putovanju ugostila turistička zajednica ove regije. U idiličnoj atmosferi, uz snijeg koji je nemilice padao, u pratnji stručnog vodiča, hodali smo više od dva sata daleko od skijaških staza kroz šumu i preko livada na kojima preko ljeta pase na stotine krava i goveda, sve do planinskog pašnjaka Feldspannalm i kolibe pred kojom nas je dočekao, s harmonijom u rukama, njezin vlasnik i specijalni gost: poznati austrijski kuhar Marco Krainer, zvijezda brojnih TV emisija i radioprograma. Marco se za nastup doista pripremio i u alpsku kolibu do koje se automobilom može samo neasfaltiranim šumskim puteljcima, a u koju se jedva smjestilo desetak osoba, donio ne samo egzotične mirodije kojima je obogatio meso divljači spremljeno u woku (Marco tvrdi da mu je miješanje tradicionalnih jela s egzotičnim, uglavnom istočnjačkim, mirodijama posebno zadovoljstvo, ali i specijalnost) nego i plinsko kuhalo na kojem je kuhao u velikome metalnom woku. I svoj nastup začinio je spektakularnim flambiranjem njoka, pri čemu plamen umalo da nije dotaknuo strop drvene kolibe (vlasnik objekta, očito znajući što se priprema, iznenadni plamen šaljivo je dočekao s vatrogasnim aparatom u rukama).