Što je u Pečuhu pio kadet Krleža

PEČUH, PRVI MAĐARSKI SVEUČILIŠNI GRAD I JEDAN OD NAJSTARIJIH U TOJ ZEMLJI, I DANAS ODIŠE POVIJEŠĆU I MULTIKULTURALNOŠĆU, A NOSI I ČASNU TITULU JEDNE OD EUROSPIH METROPOLA KULTURE. POZNAT JE TAKOĐER PO PORCULANU, VINU…

Zagreb se želi kandidirati za Europsku metropolu kulture 2020. Bit će to desetljeće nakon što je tu titulu ponio Pečuh, mađarski grad s brojnom hravatskom manjinom te deset osnovnih škola na hrvatskom jeziku, i poprilično je dobro iskoristio. Dok su zagrebački čelnici puštali, zlobnici bi rekli i pomagali, da industrijski spomenici kulture u središtu grada poput Paromlina ili ‘Nade Dimić’ propadnu, sruše se, Mađari su nekadašnju tvornicu porculana obitelji Zsolnay pretvorili u kulturni raj. Vlasnike su isplatili i preselili te uložili 275 milijuna kuna. U taj glasoviti industrijski pogon uselili su Fakultet glazbenih i vizualnih umjetnosti i na više od 40.000 četvornih metara uredili prostore za život i rad umjetnika, koncertne dvorane, hotel, restoran, učionice, parkove, otvorene pozornice, znanstvene igraonice, planetarij… Zadržali su i dio proizvodnje porculana, odnosno keramike koja ukrašava mnoge zgrade u Beču, Budimpešti, pa i beogradski hotel Moskva, i u kojoj posjetitelji mogu vidjeti kako se to nekad proizvodilo te, naravno, kupiti neki od prekrasnih porcualanskih suvenira. Cijeli su pogon nazvali Kulturna četvrt Zsolnay. Udaljena je petnaest minuta hoda od središta gradića s oko 135.000 stanovnika, a u njoj je i prekrasan vinski muzej u kojem se mogu vidjeti sve faze uzgoja grožđa, njegove prerade i njegovanja vina. Prikazana je povijest proizvodnje vina, poslagani su i mirisni testeri na kojima posjetitelji mogu osjetiti arome cvijeća, voća, začina, kože, smole, pa i mačje mokraće, kojima sommelieri opisuju vina. Uz prikaz svake faze proizvodnje vina postavljena je kaširana fotografija nekog od glasovitih vinara iz tridesetak kilometara udaljenog Villányja, i to u prirodnoj veličini.

Eh, taj je Villány, hrvatsko mu je ime Vilanj, vinski raj glasovit po crnim vinima, od cabernet sauvignon, cabernet franca, merlot, frankovke do zweigelta, crnog pinota, frankovke (kékfrankos)… Lista sorata kao da je prepisana iz Slavonije i Baranje. Ima u Villányju čak i kadarke, stare panonske sorte koja je gotovo bila iskorijenjena, a sad su je počeli vraćati u vinograde neki vojvodanski vinari, ponajprije obitelj Tonković iz okolice Subotice. I vodeće bijele sorte toga prekrasnog vinogradarskoga kraja dobro su nam poznate: chardonnay, graševina (olaszrizling), rajnski rizling, traminac, sivi pinot (szürkebarát), muškat ottonel… Uzgajaju i lipovinu (hárlevelű), koja je uz furmint ili moslavac obvezan sastojak slavnih tokajaca. Nazivaju je starom mađarskom sortom, ali tu treba uzeti u obzir nekadašnje mađarske granice u kojima je bila i Hrvatska. Diče se zato i transilvanijskom sortom királyleányka te svojom zöldeltelini. Koliko im je teško izgovoriti imena, toliko ih je lijepo piti.

‘Proizvoditi vino jedna je od umjetnosti’, moto je pod kojim vinari iz Vilanja prilaze trsovima vinogradima, brinu se za grožđe, pomno ga pre-rađuju i njeguju vino. I svi znaju napamet knjižicu ‘Filozofija vina’ Béle Hamvasa (1897.-1968.), novinara, pisca, filozofa, ali i društvenog kroničara i kritičara. Zbog kritika suvremenikâ branili su mu pisanje, ponajprije nakon Drugoga svjetskog rata.

Nastavak na sljedećoj stranici

‘Proizvoditi vino jedna je od umjetnosti’, moto je pod kojim vinari iz Vilanja prilaze trsovima u vinogradima.

Osim u vinima u vinariji Vylyan posjetitelji mogu uživati u jedinstvenoj izložbi bačava koje su oslikali umjetnici.

Vilanj je glasovit po crnim vinima, od cabernet sauvignon, cabernet franca, crnog pinota do frankovke.

Uza crne sorte poznate su i bijele poput chardonnaya i rajnskog rizlinga.