Gulnara Karimova

Kći uzbečkoga diktatora Islama Karimova toliko se otela kontroli da ju je tata stavio u kućni pritvor. Pjevačica, modna kreatorica, doktorica političkih znanosti školovana na Harvardu… zarađivala je ucjenjujući tvrtke koje su željele poslovati u toj velikoj azijskoj zemlji. Najdraže su joj žrtve bile teleoperateri, ali nije prezala ni od drugih oblika organiziranoga kriminala poput pranja novca i krivotvorenja. Istraga protiv nje vodi se u deset država EU i SAD-u, a sada i u Uzbekistanu.

Školovana na uglednim fakultetima, američkom Harvardu, u javnosti se oblikovala kao doktorica političkih znanosti, pop-zvijezda, modna kreatorica, humanitarka, diplomatkinja i uspješna poduzetnica (iako nikad nije imala uspješan biznis). No njezina istinska vještina zapravo je bilo nešto sasvim drugo – reketarenje. Iskorištavala je svoj položaj i utjecaj da bi došla do onoga što želi. A željela je novac i moć.

Uzbečka ‘princeza’ Gulnara Karimova (42), najstarija kći ozloglašenoga uzbečkog predsjednika Islama Karimova, kojega vlastite kćeri uspoređuju sa Staljinom, trenutačno je pod istragom zbog primanja mita i učjene skandinavskih i ruskih telekomunikacijskih tvrtki TeliaSonere i VimpelComa. Te su tvrtke pod istragom i u Švedskoj, Nizozemskoj i SAD-u. Preko njih i povezanih društava izvučene su milijarde.

Karimova, glumurozno lice uzbečkoga diktatorskog režima, džet-seterica, pjevačica umjetničkog imena Guguša poznata po sladunjavim hitovima te donedavno najmoćnija žena u središnjoj Aziji, ali i najomraženija, bila je nemilosrdna u iskorištavanju svoje moći i položaja. Tvrtkama koje su pristale na njezine zahtjeve pomagala je da dobiju dozvole za rad u Uzbekistanu, a uništavala one koje joj nisu izlazile u susret.

Gulnara je bila očeva miljenica, možda nastojnica, ali ni diktator je više nije mogao pokrivati. Islama Karimova međunarodna zajednica osuđuje zbog kršenja ljudskih prava i slobode tiska te policijske torture. S Gulnarom je za utaju poreza, pranje novca i korupciju optužen i njezin dečko Rustam Madumarov, koji je ukrao 53 milijuna dolara raznim krivotvorenjima, ucjenama i iznudama.

Od veljače 2014. zbog svojih istupa i nedolična ponašanja navodno je u kućnom pritvoru u Taškentu, glavnom gradu Uzbekistana. Čini se da je ponašanjem isprovocirala oca i narušila njegov ugled jer se na društvenim mrežama obušila na obitelj kritiziravši način vladavine i režim koji je donedavno i sama zastupala. Kao jedan od razloga njezina nestanka iz javnog i društvenog života mediji su navodili njezin sukob s obavještajcem Rustamom Inojatovim, kojega je također kritizirala u obraćanjima javnosti, a kao drugi povezanost s kontroverznim poslovnim pothvatima zbog kojih je došla u sukob sa zakonom.

Islam Karimov optužio je kćer, nekoć miljenicu i potencijalnu nasljednicu, i njezina momka Rustama Madumarova za korupciju, utaju poreza i pranje novca. Popularni srednjoazijski portal Ferghana.ru tvrdi da je naređenje o stavljanju u kućni pritvor mogao donijeti samo predsjednik i da je njegov motiv bilo kažnjavanje mezmice zbog njezina životnog stila. Posljednjih petnaest godina, piše portal, Karimov je pokazao da uopće ne mari za međunarodne kritike zbog stanja ljudskih prava u Uzbekistanu, mučenja u zatvorima, nasilne sterilizacije u državnim bolnicama, tjeranja djece da teško rade na poljima pamuka.

Naime, u sezoni berbe pamuka, pišu strani mediji, stanovništvo se iz gradova šalje na radne akcije na polja. Alternativa je da plate mito kako bi izbjegli regrutaciju. Karimov se zapravo brine zbog štete koju je reputacija njegove kćeri nanijela Uzbekistanu. Uhićenja su njegov način da njoj i ostatku svijeta pokaže tko je glavni.

Uzbečki politički sustav, piše Advance.hr, vrti se oko predsjednika koji vlada autoritativno, kombinacijom nadgledanja sudstva i zabrane političkih protivnika, te razrađene ideje uzbečkog nacionalizma i promidžbe lokalnih tradicija. Karimov je poznat po progonu radikalnih muslimana, ekstremista, terorista i ponajviše vlastitih političkih protivnika. U političkom sustavu Uzbekistana nema mjesta za oporbu. Većina predsjednikovih protivnika napustila je zemlju, a navodno postoje i dokazi o nestanku mnogih, torturi i političkim uhićenjima.

Karimova je neko vrijeme ostala aktivna na društvenim mrežama na kojima se, lice-mjerno, žalila na teror i psihološke pritiske koje proživljava u pritvoru, no onda je nestala i s njih te utihnula. Na kraju, telekomi su samo dio njezinih poslovnih aktivnosti. Uključena je u avioindustriju, cementnu i modnu industriju, farmaciju i dr. Ako je bila toliko gramziva u tim industrijama kao što je bila s telekomima, količina koju je navodno ukrala može biti mnogo iznad šest nula. Naravno, i ona i uključene tvrtke demantiraju ikakav kriminal. Karimova tvrdi da je napad na nju politički motiviran, a tvrtke se pak izvlače praznim parolama poput: ‘Imamo nultu toleranciju na korupciju.’