Mnogi poduzetnici ni ne znaju gdje potražiti jednu od linija, u kojima se samo ove godine skriva 14 milijardi kuna iz europske, državne i lokalnih blagajni. Zato Lider donosi najopsežniji katalog svih vrsta pomoći, potpora, poticaja i olakšica na koje se može računati. No za efikasnije korištenje svim tim fondovima potrebna je efikasnija država, stručniji konzultanti i prodorniji poduzetnici.
Je li vrijeme za ulaganje novca na tržište kapitala? Kupiti dijone ili udjele u fondovima? Kako uložiti? U što? Komu povjeriti svoj novac? Ovo su neka od vječnih pitanja koja si postavljaju investitori, pogotovo mali ulagači. Čak i ako dobiju odgovore, ostaje tračak sumnje i pitanje: ‘Ali što ako…?’ Bez obzira na to, ako se sumnja, uvijek je najbolje obratiti se profesionalcima koji itekako znaju kako oploditi novac na tržištu kapitala.
Ne žele li investitori samostalno upravljati svojim ulagačkim portfeljom, to je onda najbolje prepustiti fondovskim menadžerima. Iako je stanje na domaćem tržištu kapitala blago rečeno mlitavo, odnosno nema previše aktivnosti, možda se polako budi iz višegodišnje hibernacije. A da se i na takvom tržištu može dobro zaraditi, pokazuju rezultati domaćih fondova. Nekoliko njih lani je ostvarilo prinose više od dvadeset posto, što je vrlo dobar rezultat; neki su i nastavili s tolikim rastom.
Prošlu godinu najbolji rezultat imala su tri dionička fonda: Fima Equity, Capital Two i KD Victoria. Fima je svojim ulagačima lani zaradila 27,5 posto, Capital Two 26,7 posto, a KD Victoria 25,1 posto. Ti prinosi svakako su vrlo visoki. Fima je nastavila ulagačima donositi zaradu i 2015.: u prva tri mjeseca prinos je bio odličnih 18,2 posto. Capital Two nastavio je rasti, no mnogo manje od Fime. Taj je fond svojim ulagačima u prva tri mjeseca donio prinose od 2,5 posto.
Na prva tri mjesta u prva tri mjeseca, do 26. ožujka, probili su se fondovi koji ulažu prema stranim tržištima. Prema podacima portala Hrportfolio.hr, na drugome je mjestu, iza Fima Equityja, fond ZB euroaktiv s prinosom od 16,6 posto. Iako je lani završio s minusom od jedan posto, zasad je uvjerljivo poništio taj negativni rezultat i izmamio osmjeh na lica svojih ulagača. S obzirom na to da se njegov portfelj sastoji od respektabilnih svjetskih tvrtki, prinos od 16 posto u prva tri mjeseca uopće ne bi trebao biti iznenađenje. Dakle, prva su tri mjesta u dionicama Novartisa, Deutsche Telekoma i Bayera.
Solidan prinos od 16,5 posto imao je Platinum Blue Chip. I taj fond kao i ZB-ov kupuje dionice uglednih tvrtki poput Siemensa, Bayera, Henkela, Unilevera i Royal Dutch Shella. Nekoliko fondova u Hrvatskoj (izuzev Fima Equityja) ulaže na strana tržišta kapitala i već sada ima prinose više od 15 posto. A to je odličan rezultat i kad bi se održao cijelu godinu, fondovski menadžeri i njihovi ulagači mogli bi slaviti.
Do kraja godine štošta se može dogoditi. Važno je što će svaki fondovski menadžer dati sve od sebe kako bi ostvario što viši prinos. A kako to ostvariti na domaćem tržištu kapitala, već godinama neaktivnom? Promet na Zagrebačkoj burzi nisu ni blizu onima koje smo imali prilikom vidjeti zlatnih godina 2006. i 2007. Ipak, ima sektora i dionica koji su bez obzira na to prilično atraktivni.
Najviše se izdvaja turistički sektor, koji je nakon godina i godina zanemarivanja napokon malo ogrijalo sunce. Fima Equity dio portfelja ima u turističkim dionicama kao i KD Victoria, a ti su fondovi lani ostvarili prinos od 25 posto, stoga se može očekivati da će slijediti i drugi ulagači i fondovski menadžeri. Ipak, taj je sektor samo dio opće slagalice koja se zove hrvatsko tržište kapitala, na koje utječe mnogo činitelja. Jedan je od najvažnijih politika.
Kod nas će ova godina biti pod utjecajem nedavnih predsjedničkih i skorašnjih parlamentarnih izbora. Upravo zato i ne očekujemo provedbu većih reformi, a situacija s frankom samo otežava ionako nepovoljnu gospodarsku situaciju koju izrazito opterećuju neprovedene reforme – objašnjava Hrvoje Krstulović, predsjednik Uprave ZB Investa, društva koje upravlja najvećom imovinom u Hrvatskoj.
To društvo upravlja s ukupno dvanaest fondova imovine vrijedne iznad tri milijarde kuna. Iako je ta imovina manja nego 2013., to je ponajprije posljedica kretanja imovine njegova novčanog fonda. Taj je fond najveći u Hrvatskoj i u njega ulažu najveći institucionalni ulagači. Kad se priprema veliko izdanje kao što je državna obveznica, ulagači povlače novac iz novčanog fonda i kupuju te obveznice, zato se mogu dogoditi veće razlike u kretanju imovine.
Zbog nepovoljne gospodarske klime usredotočit ćemo se kao i do sada na tvrtke koje ostvaruju većinu svojih prihoda na stranim tržištima jer su prilike na domaćem tržištu pod pritiskom pada kupovne moći stanovništva i nepovoljnih uvjeta na tržištu rada. Budući da je posljednjih nekoliko godina trend bio delistiranje poduzeća s domaće burze, pozdravljamo nedavne inicijalne javne ponude na domaćoj burzi te se možemo nadati da će u budućnosti tržište kapitala češće biti u funkciji ispunjavanja svoje osnovne zadaće – ističe Krstulović.
S obzirom na to da su do sada najave više bile na razini spekulacija, teško je komentirati eventualne privatizacije bez detalja o procesu. U svakom slučaju, tržište je željno kvalitetnih ulaganja i moguće bi privatizacije pomogle njegovu oživljavanju. Najviše bi mu mogla uvrštenja ‘large-cap’ tvrtki s visokim ‘free-floatom’ i mnogo ulagača. Takve dionice omogućile bi i razvoj izvedenica te privukle strane ulagače. Ipak, nagađanja o privatizacijama treba uzimati sa zadrškom jer još nema konkretnih informacija – zaključuje Krstulović.
ZB Invest proširio je ponudu novim, s obzirom na strategiju ulaganja jedinstvenim fondovima u Hrvatskoj. ZB Future otvoreni su investicijski fondovi s javnom ponudom koji su osnovani na određeno vrijeme te u imenu sadrže godinu dospjeća do kada će poslovati: ZB Future 2025, ZB Future 2030, ZB Future i ZB Future 2055. S obzirom na investicijski cilj fondova i strategiju ulaganja, fondovi ZB Future ponajprije su namijenjeni svima koji o štednji razmišljaju dugoročno, strategijom koja je usmjerena na smanjenje rizičnosti ulaganja protekom vremena. Svrha ulaganja u fondove s dospjećem dugoročna je akumulacija uštede za ostvarenje različitih ciljeva.
U pojedini fond može se ulagati jednokratnim uplatama (najmanje pedeset eura, u kunskoj protuvrijednosti) i u sklopu investicijskog plana, ugovaranjem trajnog naloga (najmanje petnaest eura, u kunskoj protuvrijednosti). Uložena sredstva dostupna su tijekom cijelog trajanja fonda.
Dvadeset godina na čelu HBOR-a bilo je zatišje, a onda su se u manje od godinu dana, istodobno s idejama da ulogu te banke treba radikalno promijeniti (ili barem osuvremeniti – teza koju je uporno gurao poduzetni ministar Gordan Maras), na vrhu dogodile dvije smjene: samo devet mjeseci nakon dugovječnog Antona Kovačeva otišao je i Vladimir Kristijan. Nadzorni odbor HBOR-a na Vladin je prijedlog predsjednikom Uprave HBOR-a imenovao Dušana Tomaševića, dotadašnjeg predsjednika Uprave Fina gotovinskih servisa, a petogodišnji mu je mandat počeo teći od 23. ožujka.
Iako su od početka Kristijanova ustoličenja kružile priče da su aktivnosti te banke drastično pale (a navodno su ‘pale’ zbog njegova komercijalnog pogleda na odobravanje razvojnih kredita – logično, jer je stigao iz komercijalne Erste banke), u izjavi Jutarnjem listu pojasnio je da razlozi odlaska leže u ‘različitim pogledima na ukupnu poslovnu politiku i strategiju daljnjeg razvoja i djelovanja HBOR-a’.
Što su bile glavne točke spoticanja između njega i države kao vlasnika? Kod koncepcije budućeg razvoja to su, među ostalim, bili kriteriji kreditiranja i pristup financiranju tvrtki u restrukturiranju. Njegov se koncept, pojasnio je, temeljio na ‘bankabilnosti’ poslovanja i mogućnostima uredne naplate kredita. Naravno da razvojni koncept bankarstva u sebi nosi i određenu dozu fleksibilnosti i mekše kreditne politike kao i znatno veću fleksibilnost nego u poslovnim bankama, zbog čega je odbacio tvrdnje o vlastitoj konzervativnosti. I to konkretnim podacima, prema kojima je u prvim šest mjeseci prošle godine (prije nego što je stigao u HBOR) odbijeno 37 zahtjeva za kreditiranje ukupno teških 148 milijuna kuna, a u drugoj polovici godine (HBOR je preuzeo 1. lipnja) odbijeno je 18 zahtjeva ukupne vrijednosti 114 milijuna kuna.
Tvrđi da ne stoje ni tvrdnje o odbijanju zahtjeva za financiranje iz fondova EU. U prvim šest mjeseci 2014. odbijeno je 8,8 posto takvih zahtjeva, u drugih šest mjeseci 6,9 posto, opet manje u njegovu mandatu.
Koliko su igre na čelu, ako su, promijenile stanje stvari u najvažnijem poslu – kreditiranju realnog sektora zapelog u trajnoj recesiji? Zasad nisu. Uostalom i bivši predsjednik Uprave misli da bi se HBOR trebao aktivnije uključiti u financiranje izvoza i restrukturiranje tvrtki u funkciji novih investicija te u financiranje obrtnoga kapitala (izravno ili u podjeli rizika s poslovnim bankama).
U prva dva mjeseca ove godine HBOR je odobrio ukupno 711 milijuna kuna plasmana (doduše, u to su uključene i prolongirane otplate starih kredita), a lani je u istom razdoblju odobreno 470 milijuna kuna. Ili, ako se računaju ‘pročišćeni’, samo novoodobreni krediti, u prva dva mjeseca odobreno je 569 milijuna kuna, a lani u istom razdoblju 208 milijuna kuna novih kredita.