Odvjetnik mu je lagao deset godina da je tužbu predao sudu

Pitao se zašto sud ne šalje poziv na ročište, ništa ne sumnjajući. Slučajno je doznao istinu, a onda je od odvjetnika zatražio da mu nadoknadi štetu. Naplatio je samo manji dio.

Sugovornik je dao punomoć odvjetniku da tuži zagrebačku tvrtku za štetu koju mu je nanijela u vrijednosti od nekoliko desetaka tisuća eura. Tražio je i zatezne kamate. Da je tužba pokrenuta i da se naplatio nakon deset godina, dobio bi nekoliko stotina tisuća eura. Kako je vrijeme prolazilo, raspitivao se kod odvjetnika što je sa suđenjem, kako to da ni nakon toliko godina nije pozvan ni na pripremno ročište. On mu je odgovarao da je to tako, da piše požurnice, ali sudovi su prespori, ‘znate i sami kak je to, gospo’, žalio mu se odvjetnik pokazujući suosjećanje prema klijentu. I tako deset godina.

Srknuh kahvu, uputih najprije kritiku svome sugovorniku. Normalno je, pa i poželjno, vjerovati svom odvjetniku, ali nakon barem pet godina, ako ne i prije, upitao bih se zašto nema nikakva poziva od suda. Moj sugovornik i danas bi bio u zabludi da nije pukim slučajem doznao da odvjetnik nije ni podnio tužbu. Jedna ga je odvjetnica upitala što je s tim i predložila mu da pošalje upit tvrtki koju je tužio. Međutim, iz tvrtke su odgovorili da prema njihovoj evidenciji nemaju nikakav spor s njim. Tako je doznao da odvjetnik nikad nije ni podnio tužbu, a pravdao se da je tužbu predao svome kolegi iz usluge te da je kolega zakazao. Međutim, to se ne smije raditi, potvrdio je doprinos jednik Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore Mladen Klasić. Posebno je naglasio da odvjetnik ne smije predmete ustupati drugim odvjetnicima. Ako ne može iz opravdanih razloga obaviti posao, spis mora vratiti stranci.

Klasić sam upitao postoji li mogućnost da se uzme popis njegovih klijenata kako bi ih se obavijestilo tko ih zapravo zastupa, no rekao je da to ipak nije moguće. Riječ je o odvjetničkoj tajni, i to bi bilo grubo kršenje neovisnosti odvjetništva. Međutim, kad je odvjetnik izbačen iz HOK-a, odnosno, pravilnije, kad mu je privremeno ili trajno zabranjen rad u odvjetništvu, HOK o tome bez odgode obavještava sve sudove, državna odvjetništva i druga tijela. – Slična je situacija kad kazneni sud pravomoćno presudi nekomu za kazneno djelo zloporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Ni sud ni HGK ne mogu od osuđenoga zatražiti popis njegovih poslovnih partnera i obavijestiti ih o presudi – objasnio je Klasić. Stranka koju je odvjetnik ošteto svojim (ne)radom može pokrenuti postupak naknade štete od odvjetnika, odnosno odvjetnikova osiguravatelja. Može podnijeti kaznenu prijavu protiv njega za kazneno djelo zloporabe povjerenja iz čl. 240. Kaznenog zakona i prijaviti ga HOK-u. No to moga sugovornika ne oslobađa krivnje što je dopustio da ga odvjetnik vuče za nos toliko godina.

Moj je sugovornik prijavio svoga bivšeg odvjetnika Hrvatskoj odvjetničkoj komori čiji je Disciplinski sud kaznio tog odvjetnika s desetak tisuća kuna. Zatim je potpisao sporazum da će nadoknaditi štetu, ali upola manju od glavnice. Odvjetnik se izvlačio da gotovo nema novca jer je sva imovina na drugima, a on je u mirovini. Da bi naplatio barem dio štete koju je potraživao od zagrebačke tvrtke, sugovornik je pristao i na to. Međutim, do danas mu je, tvrdi, odvjetnik isplatio samo manji dio iznosa iako je rok isplate bio godinu dana. Zato ga je moj sugovornik tužio i Vrhovni sud nedavno je donio pravomoćnu presudu u njegovu korist, no ne može prisliti odvjetnika na isplatu. Dopustio mu je da ga zavlači godinama, a sada je odustao ići s imenom i prezimenom u javnost bojeći se da mu odvjetnik nikad neće isplati novac. Kao da bi mu inače isplatio. Ništa nije naučio.