Napokon je proglasen kraj recesije! Bez brige, nije ga po 157. put proglasio glavni Milanovićev makrooptimist Grčić. Ali, ako ne treba vjerovati makrooptimistima po dužnosti, za vjerovati je najvećem makropesimistu. Dakle, napokon je i analitičar Hypo banke Hrvoje Stojić srećom proglasio kraj recesije. Nažalost, recesiju će ove godine zamijeniti stagnacija od nula posto, koju će dogodine naslijediti ‘rast’ od 0,5 posto. Ili, kako je to Stojić plastično nazvao – čeka nas hod po žici. Ha, što se može. Jest da je to riskantno i neoprezni mogu opasno tresnuti. Ipak je to olakšanje nakon sedmogodišnje recesije, u kojoj su poduzetnici hodali kroz vatru i vodu, i mnogi su potonuli ili izgorjeli. Nakon toga i stagnacijski rizik slomljene noge gospodarskog akrobata izgleda optimistično; pogotovu iz usta makropesimista Stojića.
O potrebi reforme lokalne samouprave govori se odavno, ali nijedna vlast nije učinila ni korak u tom smjeru. Prvi korak učinio je, ali u suprotnom smjeru, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, koji je za dugo vremena prekinuo svaku raspravu o mogućnosti takve reforme. Prema odluci MUP-a svaki od 128 gradova, umjesto samo njih 34 kao do sada, u Hrvatskoj će moći od 1. srpnja izdavati vlastite registarske oznake za cestovna vozila. A kad jednom jedinice lokalne samouprave koje imaju status grada iako su manje od pojedinih zagrebačkih gradskih četvrti dobiju svoje registarske oznake, tko će se i s kakvim argumentima usuditi predložiti da im se taj status oduzme.
Zadarska gradska i županijska, HDZ-ova vlast, bojkotirala je otvorenje luke Gaženice. Istina, Hajdaš Dončić skreao je Kalmetin projekt lučkog terminala, i gradonačelnik bi na otvaranju zaista bio epizodist, iako je najzaslužniji za izvlačenje proračunske love u Zadar. I nije prvi, a ni posljednji političar koji nije mogao na pravi način ubrati plođove svog rada. Tako je Sanader otvorio autocestu Zagreb – Split, koju je započela graditi još davnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća Savka Đapčević Kučar, ali nije stigla dalje od Karlovca, a najveći je dio odradila Račanova vlast. I Stipe Šuvar, koji je godinama gurao gradnju NSK, bio je Tuđmanov epizodist na otvorenju. I Milan Bandić prvi je odjeljavao tramvaj od Dubrave do Dupca, iako je za to bila zaslužna njegova prethodnica Marina Matulović Dropulić. Tuđim perjem pokušao se okiti i Ivo Josipović kad je usred izborne kampanje kao predsjednik i predsjednički kandidat otvorio ‘Sanaderovu’ polikliniku u Slavonskom Brodu. S druge strane, Hebrang je iz oporbe kritizirao projekt ‘novo Rebro’, da bi se s cijelom HDZ-ovom nomenklaturom prošetao na otvorenju nadograđenoga kompleksa. Na otvorenju nije bilo dvojice najzaslužnijih. Račan, koji je potpisao jamstvo za kredit, umro je nekoliko mjeseci ranije, a bivšeg je ravnatelja Rebra Josipa Paladina s te funkcije smijenio upravo Hebrang. Moglo bi se naći još sličnih primjera, ali svi bi potvrđivali prokletstvo političkih mandata. Zato rijetki pravi državnici, kad dodu na vlast, promišljaju strateški. (Gotovo) svi imaju ‘strategiju’ dohvata sljedećeg mandata. Da ne bi morali biti epizodisti na vlastitim feštama. A Kalmeta? Vjerojatno je ipak odustao nakon najave Hajdaša Dončića da ova vlast na otvaranjima ne nudi cušpajz, kečap i burek. Pa ako nema derneka, nema ni Kalmeta.
