Do 1. srpnja svi poslodavci plaće moraju obračunavati na jedinstvenom obrascu, što nije dobro rješenje iz nekoliko razloga, ponajprije zato što ne prihvaća različite načine obračuna plaća po djelatnostima. Obrazac ima smisla samo kad je riječ o neisplaćenoj plaći.
Ovim Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine (NN br. 32/15.), koji je kao podzakonski dokument Zakona o radu donio ministar rada i mirovinskog sustava, za sve se zaposlene u Hrvatskoj uvode jedinstveni, unificirani obrasci o isplaćenoj i o neisplaćenoj plaći, naknadi plaće i otpremnini. Pravilnik je stupio na snagu 28. ožujka 2015., a poslodavcima je propisan rok do 1. srpnja 2015. za usklađivanje sadržaja tih isprava s obrascima IP1 i NP1 odnosno IO1 i IO2 koji su tiskani kao sastavni dio Pravilnika. Poslodavac je dužan u roku od 15 dana od isplate tih primitaka radniku uručiti obračun iz kojega je vidljivo kako je utvrđeno radnikovo pravo na plaću, na naknadu plaće koju ostvaruje za razdoblja u kojima iz opravdanih razloga ne radi, odnosno pravo na otpremninu. Svrha te obveze jest omogućavanje radniku da kontrolira je li mu poslodavac pri obračunu i isplati osigurao ostvarivanje puno plaće/naknade plaće na koju ima pravo prema zakonu, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i/ili ugovoru o radu.
Visina mjesečne plaće ovisi o mnogim činiteljima, posebno o raznim dodacima koje radnik ostvaruje na različitim osnovama. Ne rijetko su dodaci ili način utvrđivanja naknade plaće različito uređeni u dva ili više izvora koji obvezuju poslodavca pa radnik na temelju isprave o obračunanim iznosima može kontrolirati ostvarivanje svojih prava i koristiti se institutom zaštite prava iz radnog odnosa. Ako poslodavac do kraja mjeseca ne isplati plaću odnosno naknadu plaće za prethodni mjesec, dužan je radniku uručiti obračun neisplaćenog iznosa. To je propisano i u slučaju ako do kraja mjeseca ne isplati otpremninu dospjelu u tome mjesecu. Te se isprave smatraju ovršnim ispravama i omogućuju radniku prisilnu naplatu potraživanja izravno s računa poslodavca. Radnik može na temelju isprava o neisplaćenoj plaći/naknadi plaće odnosno o neisplaćenoj otpremnini preko Financijske agencije zatražiti ovrhu na transakcijskom računu poslodavca bez prethodnog obraćanja sudu.
Od 1. siječnja 2015. godine na temelju izmijenjenog Ovršnog zakona naplata ovršnih isprava o neisplaćenoj plaći, naknadi plaće i otpremnini ima prednost u ovršnom postupku, čak prednost u odnosu na pravomoćne presude ili druge ovršne isprave koje su izdali sud, porezna tijela ili drugi ovršnici (prije njih prioritetna je samo obveza uzdržavanja). Upravo se time obrazlaže uvođenje jedinstvenih obrazaca o plaća, naknadi plaće i otpremnini. Da bi Financijska agencija mogla ažurno i učinkovito provoditi postupke prisilne naplate, bilo je, kako se argumentira, nužno unificirati formulare na kojima poslodavci iskazuju svote koje duguju radniku. Potreba unificiranja obrazaca razložna je i opravdana sa stajališta zaštite radnika kojima poslodavci ne isplaćuju plaću ili je ne isplaćuju redovito, no upitna je novouvedena obveza kojom se to nameće i poslodavcima redovitim isplatiteljima plaća. Više je argumenta u prilog propitivanja svrhovitosti takva propisivanja. Su stav plaća nije kod svih poslodavaca jednoznačno uređen. Iako prevladava uređivanje plaća prema kriteriju složenosti i zahtjevnosti poslova radnog mjesta, što se izražava relativnim koeficijentima, još ima primjera bodovnog sustava plaća.
