EUROZONA

Ovog su tjedna Cipras i Varufakis obišli SAD i Moskvu, obje sile sklonije su im od eurobirokrata. Hoće li uspjeti platiti obrok kredita MMF-u, hoće li Rusi pozajmicom zabit klin eurozoni, hoće li Grčka izaći iz nje… Malo će se toga znati prije sljedećeg sastanka ministara financija eurozone određenoga za 24. travnja.

Od kraja veljače, kad je navodno postignut velik dogovor između Grčke i njezinih vjerovnika, svima koji su ga pročitali bilo je jasno da je riječ o samo još jednome uobičajenom europskom dokumentu bez ikakvih jasnih i preciznih mjera. Taj je dogovor omogućio svakoj strani da proglasi pobjedu, što uvijek znači da pobijedio, zapravo, nije nitko. Kanta je, kako izraz ide, šutnuta niz ulicu, odnosno prave odluke ostavljene su za poslije. Već je na početku bilo jasno da Grčkoj ponestaje novca u državnoj škrabici čak i za servisiranje skorašnjih obveza prema kreditorima, no nitko nije uspio dokučiti kako će se taj novac i odakle materijalizirati. Famozi dogovor tim se problemom ni najmanje ne bavi. Naime, i prema jednostavnijim izračunima bilo je bjelodano da će vladi u Ateni ponestati novca za servisiranje dugova tijekom ožujka i travnja, no dogovor postignut pretprošlog mjeseca uopće se ne dotiče tog problemčića, nego samo nalaže da će Grčka dostaviti ‘institucijama’, kako se sada naziva ‘trojka’ (Europska središnja banka, Međunarodni monetarni fond i Europska unija), temeljit i detaljan popis reformi. Ministri financija eurozone taj će papirić pomno analizirati i zatim odlučiti je li Grčka zaslužila otpuštanje posljednje 7,2 milijarde eura pomoći iz postojećega programa spašavanja, čime bi se riješio i taj problem dugova koji ovih mjeseci stižu na naplatu.

I malom djetetu bilo je jasno da apstraktno i općenito sročen dokument ne obećava baš ništa konkretno, osim da će Atena napraviti sve što može kako bi unutar zadanih fiskalnih i monetarnih ograničenja pokušala dodatno podignuti svoje prihode a da istodobno ne ugrozi sve najavljenje socijalne mjere koje su okosnica njezina političkog i gospodarskog programa. Dva mjeseca poslije papir s mjerama nastavlja putovati između europskog sjevera i juga jer vjerovnici nisu zadovoljni pročitanim. Ukratko, igra se mačke i miša, pri čemu miš vižljasto pokušava doći do sira, preostale 7,2 milijarde eura, ali tako da ne uleti u naivno postavljenu zamku i obveže se gotovo na sve ono na što se obvezala prijašnja vlada.

Pripremajući se, očito, za prolongiranu i neugodnu bitku, vlast u Ateni počela je turneju prema prijestolnicama naklonjenijima njezinu pogledu na ekonomiju, prije svega Washingtonu, iz kojeg su već stigli pozitivni signali za Grčku, i Moskvi, koja pokušava razdor unutar Europske unije iskoristiti za zabijanje snažnog klina u europsko jedinstvo. Tako je ministar financija Janis Varufakis, čija je medijska popularnost nakon osvajanja vlasti postala malčice previše za ostale članove vladajuće koalicije, smanjio svoju izloženost očima javnosti i otišao početkom tjedna na razgovor s MMF-om i šeficom Christine Lagarde, nadajući se malo blažem stajalištu u instituciji koju mnogi smatraju naklonjenjom grčkim zahtjevima. Glavna tema razgovora bila je rata od 450 milijuna eura koju Grčka mora isplatiti MMF-u s obzirom na to da su mnogi proteklih tjedana izrazili sumnju u sposobnost Atene da namiri dug i ostane stajati na nogama, odnosno ujedno isplati mirovine i plaće.

Bit nesporazuma, ako ga se tako može nazvati, jest sasvim drugačija interpretacija dogovora iz veljače. Za Grke, riječ je o dokumentu koji im dopušta, poput smjernice, da ostanu u okvirima osnovnih preuzetih obveza, ali da to učine preslagivanjem novca unutar postojećeg proračuna, najviše podizanjem poreza na određene bogatije skupine ljudi i smanjenjem izbjegavanja plaćanja poreza. Vjerovnici pak žele iste rezove koje su oduvijek željeli: otpuštanje ljudi iz javnog sektora, smanjenje mirovine, rasprodaju državne imovine, lakše otpuštanje radnika, niže nadnice i slično.

Razgovori se vode o dvije prilično različite stvari. Grci nude efikasniju državu s boljem sustavom prikupljanja prihoda i odbijaju odlučno bilo koje mjere koje bi smanjile državu koja je ionako dobro smršavjela. Vjerovnike to uopće ne zanima, oni hoće ‘izmesarenu’ državu s drastično stanjenim troškovima. Da ipak nije sve tako bezbržno, pokazala je izjava ministra unutarnjih poslova Nikosa Vucisa prošli tjedan prema kojoj će Grčka, ako bude prisiljena birati između isplate duga MMF-u i plaća i mirovine svojim građanima, izabrati potonje. Prošlotjedni popis predloženih reformi nudio je sumnjičavim vjerovnicima dizanje prihoda države od 4,7 do 6,1 milijardu eura, čime bi se stvorio višak primarnog proračuna, jedna od točaka koja stvara najviše prijepora, na između 3,1 i 3,9 posto, no problem su navodno preoptimistične prognoze Grka o prikupljanju zacrtanih prihoda. Vjerovnici pak nikako ne žele prežvakati izostanak rezova, koje Atena grčevito odbija. Zato na popisu nema predloženih rezanja mirovine ili liberalizacije tržišta rada, ne u obliku koji bi zadovoljili kreditore iako je riječ o temeljnim zahtjevima vjerovnika. Grci su predložili novih 1,5 milijardi eura troška za uvođenje ‘trinaeste mirovine’ za najsiromašnije i postupno uvođenje novog minimalca, a kad je riječ o itekako spornom pitanju, privatizaciji, i dalje su nejasni.

Sve to stvorilo je svojevrsni limb u pregovorima, zbog čega je premijer Aleksis Cipras ovog tjedna u Moskvi, a Varufakis u Americi, čime se pokušava dodatno pritisnuti pregovarače s druge strane koji se boje prevelikog približavanja Atene i Moskve. U Rusiji su još prije nekoliko mjeseci sugerirali da će razmotriti eventualan grčki zahtjev za pozajmicu. Cipras je u Moskvu, inače, prvotno trebao ići u svibnju, pa je to pomicanje puta znakovito i nije prošlo bez pozornosti na Zapadu. U Komisiji su zasad hladni, barem prema van. Povjerenik za ekonomska i monetarna pitanja Pierre Moscovici odbacio je moguće grčke učene približavanjem Rusiji rekavši kako je ‘jasno da Rusija nije alternativa za Grčku. Grčkoj je mjesto u eurozoni, nemamo se zbog čega brinuti’.

Možda ipak imaju. Grčka se, neslužbeno, poigrava idejom najgoreg scenarija i izlaska iz zajedničkoga monetarnog sustava ako pregovarači s druge strane budu previše tvrdoglavi i inzistirali na svojoj (čitaj: njemačkoj) verziji grčkog oporavka. – Radimo u duhu kompromisa, želimo rješenje, no ako stvari ne budu išle dobro, u glavi morate imati i loš scenarij. To je priroda pregovora – tajnovito je natuknuo ministar trgovine Euklid Kakalotos. Šuška se kako postoje planovi za uvođenje drahme, no sve je još na razini glasine.

Pri analizi pregovora i trenutačnom stanju stvari svakako valja imati na umu i vrlo skučen manevarski prostor na obje strane. Siriza je uvjerljivo osvojila vlast, no riječ je o raznorodnoj koaliciji u kojoj je mnogo suprotstavljenih frakcija. Jedna od najjačih jest ona Lafazanisova, koja već stvara probleme, ali zasad još u relativnoj tišini. Bilo kakav dogovor koji bi prelazio njezine crvene linije, po svemu sudeći, ne bi prošao u grčkom parlamentu i izbili bi novi problemi na političkoj sceni. Pregovarači pak imaju podosta financijskog manevarskog prostora, kakav Grčka nema, ali također su ograničeni političkom stvarnošću.

Nakon što su godinama ‘lifrali’ tezu o lijenim Grćima koje treba spašavati, biračima je sada teško objasniti da nikakav novac nije darovan, nego pozajmljen i da donosi kamate, da je zemlja u potpunom rasulu te da se izvlačenjem Grčke iz problema izravno pomaže i svim drugim članicama eurozone. Olako nabacivanje grčkim istupanjem iz eurozone posljednjih mjeseci, posebice iz smjera Berlina, neodgovorno je i neobzirno. Nitko u ovom trenutku ne može sa sigurnošću isključiti kaos na europskom kontinentu ako se to dogodi. Izlazak Grčke samo po sebi možda više nije tabu-tema, ali učinak koji bi imao na nekoliko jednako problematičnih, ali neusporedivo većih europskih ekonomija, poput talijanske ili španjolske, mogao bi biti katastrofalan. Najnovije gatanje stoga pokazuje da dogovora vjerojatno neće biti prije sljedećeg sastanka ministara financija eurozone određenoga za 24. travnja.