Nakon šest godina pregovaranja potpisan je ugovor o trgovini između Kanade i Europske unije (CETA). Procjenjuje se da će nova pravila igre s Kanadom dići europski BDP za 0,02 – 0,03 posto. No, taj mali udjel znači zapravo rast od oko tri milijarde eura na godinu. Naporan proces nije ni blizu kraja jer treba proći ratifikaciju, ali za Stevea Verheula, glavnoga kanadskog pregovarača, knjiga je zatvorena. Sljedećih godinu dana gledat će i znojiti se na svakom glasovanju u parlamentu, ali na to ne može utjecati. U opuštenom razgovoru za Lider Verheul se osvrnuo na proces, probleme, ali i dao pogled na američko-europske pregovore koji su u tijeku. Uz osmjeh priznao je da ne bi volio biti u koži pregovarača u TTIP-u jer ti će pregovori biti mnogo teži i zahtjevniji. S nama je podijelio razmišljanja o najvećem problemu koji će imati obje strane i kako iskustva iz pregovora o CETA-i mogu pomoći.
Koliko je teško bilo pregovarati s kolegama iz Europske unije, koje je predvodio Mauro Petriccione? Bilo je stvarno teško pregovarati. Od početka su pregovori bili intenzivni i ozbiljni, nismo imali pauzu ili prekid skoro šest godina koliko je sve trajalo. Bilo je jako teško, u nekim trenucima i više od toga, ali uspjeli smo na obostrano zadovoljstvo.
Kako je izgledao proces pregovara od početka? Prije pregovora napravili smo studiju da vidimo koji su nam interesi u cijelom procesu i što točno želimo dobiti od trgovinskog sporazuma. Kada smo počeli, postavljali smo si ciljeve. U prvom krugu pregovora sa mnom u Bruxellesu bilo je više od 200 ljudi i ondje smo pokrili sve teme o kojima će se pregovarati, a broj uključenih postupno se smanjivao. Prvo smo, naravno, rješavali lakše stvari i išli prema težim i pritom se radilo u manjim grupama. Na kraju sam za najteže stvari pregovarao direktno s glavnim pregovaračem Europske unije Maurom Petriccioneom.