MojPosao

Da se članovi Vijeća za obranu moraju tajnim glasovanjem opredijeliti između Istoka i Zapada, nisam baš sigurna da bi natpolovična većina jednoznačno izabrala zapadnu stranu.

Nakon što su prošle jeseni ruski vojnici simbolično provježbali sa svojim srpskim kolegama s lijeve strane Dunava, pri čemu se službena Hrvatska pravila da to ne primjećuje i da je se ne tiče, srpskim će vojnicima biti iskazana posebna čast. Sudjelovat će 9. svibnja na moskovskoj paradi u povodu obilježavanja 70. obljetnice završetka Drugoga svjetskog rata i velike savezničke pobjede nad hitlerovskom koalicijom. Uz domaćina Vladimira Putina iz počasne će lože njihov mimohod pratiti čelnici Kine, Vijetnama, Sjeverne Koreje, krema azijskoga (neo)komunističkoga bloka.

Od europskih su prijatelja svoj dolazak najavili srpski predsjednik Tomislav Nikolić, šef grčke vlade i neo-komunističke Sirize Aleksis Cipras te češki predsjednik Miloš Zeman, koji je prema svome političkom profilu najsljednji bivšem hrvatskom predsjedniku Stipi Mesiću: nekadašnji disident Partije iz kojegA Partija nikad nije izišla.

Bit će to Putinova demonstracija snage i jedinstva država bivšega azijskog komunističkog bloka kontra Zapadu, usred Moskve. Nikolić, Cipras i Zeman važni su igrači u toj predstavi – pokazuju koliko je duboko Putin ušao u onaj dio Europe kojeg euro-američka zapadna osovin smatra svojim (Cipras, Zeman) ili onaj za koji se još želi nadati da nije trajno izgubljen (Nikolić).

Politički preljudi za veliku demonstraciju moći i snage na hladnoratovskim osnovama već su započeli: ruski su bombarderi upali u zračni prostor Baltika, odgovorivši tako na jačanje NATO-ovog odnosno američkoga nuklearnog potencijala u pribaltičkim državama, Rusija je pripremila nuklearnim odgovorom SAD-u i NATO-u na svaki pokušaj povrata anektiranoga Krima matičnoj Ukrajini, a isti odgovor priprema na jačanje NATO-ove prisutnosti u pribalnitičkim državama. Putinovi politički saveznici pod službenim europskim kišobranom bockaju euro-američki blok iznutra. Cipras i drugovi nastoje Angeli Merkel natovariti Hitlerove grijehove, tražeći svako malo ratnu odštetu, koja je po prilici u visini novca koji je Njemačka u sklopu programa EU već uplatila za pokrivanje grčkih financijskih rupa. Riskirajući dugoročno dosad neupitnu stabilnost vlastitoga mirovinskog sustava. Zeman, taj svojevrsni češki Mesić, zaratio je s Amerikom zbog Putina, optužujući je za uskraćivanje sloboda i opredjeljujući se za istočno, rusko carstvo slobode. Nikolić, kao predsjednik države koja je glavni ruski igrač na Balkanu, ne krije lojalnost velikom Vladimiru, a u pomoć mu priskaču srpski lokalni igrači različitih profila, od Šešelja i Vulinu do Pupovca, kako bi zaoštrili hrvatsko-srpske odnose, ali na banalnoj razini lokalne politike – paljenja zastave, zapaljivih poruka, prozivki za diskriminaciju… I kako bi zamaglili globalnu igru koja se prelampa oko hrvatsko-srpskih odnosa i definiranja novih granica Istoka i Zapada – od Dunava do Jadrana.

U svemu tome staje se hrvatsko vijeće za obranu, prvi put pod predsjedanjem nove predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. I mi radosno saznamo da je možda i moguća jedinstvena, državna politika obrane i nacionalne sigurnosti. Ali i ponovo utvrđujemo da je posljednja hrvatska strategija nacionalne sigurnosti usvojena 2002. godine. To je otprilike kao telekomunikacijska kompanija koje je napravila posljednju strategiju razvoja prije dvadeset godina ne uključujući u nju mobilnu telefoniju. Kompanije dakako, već odavno ne bi bilo, a i od države, odnosno državne sigurnosti ostalo je vrlo malo.

Zato je usred tog jada barem donekle ohrabrujuće što su Predsjednica i premijer na sjednici Vijeća za obranu suglasni da je obrana važan dio nacionalne sigurnosti te da je nacionalna sigurnost važna. Premda, da se članovi toga najvišeg državnog tijela za obranu moraju tajnim glasovanjem opredijeliti između Istoka i Zapada, nisam baš sigurna da bi natpolovična većina jednoznačno izabrala zapadnu stranu. A uvjerena sam da barem dvije trećine članova pojma nema što je primjerice, u pozadini bošnjačke inicijative o drugom izlazu BiH na more u Bokokotorskom zaljevu, može li ona izazvati radikalizaciju i ponavljanje krimskog scenarija, destabilizaciju Crne Gore i sprečavanje ulaska u NATO.