Kad se kreće u kupnju automobila u Hrvatskoj, obično je u prvom planu cijena vozila. Uvijek se uspoređuje koji automobil koliko stoji, odnosno koji je povoljniji. Međutim, ako upitate prosječnog vozača, odnosno vlasnika vozila u Hrvatskoj, koliko na godnu troši na svoje vozilo, većina, da ne kažemo svi, samo će odmahnuti rukom, s velikim upitnikom iznad glave. Naime, trošak automobila obično podrazumijeva mjesečnu ratu odgode plaćanja, bilo da je riječ o leasingu bilo o kreditu; tu se zatim obično na rate uzima obvezno osiguranje, odnosno obvezni kasko ako postoji ugovorna obveza povezana s odgodom plaćanja. Onda treba dodati tehnički pregled pa gume, a vrlo često zaboravite da automobil treba i servisirati. Uglavnom, treba dobar izračun kako biste uopće znali koliko novca iz kućnog proračuna na godinu zapravo trošite na vozilo. U tvrtkama je stanje malo drugačije jer, ako je tvrtka veća, u njoj obično postoje osobe zadužene za vozni park kojima je jedina dužnost brinuti se za njihovo funkcioniranje, stoga je logično očekivati da znaju koliki su troškovi upotrebe službenih vozila.
Ako se vratimo privatnim osobama, u cijeloj zbrajalici, do sada samo matematičkoj, još je jedna nepoznanačnost otkrivena u Hrvatskoj, koliko je, za pravo, samo nadomjestak za kredit, nego o pravome dugoročnom unajmljivanju automobila u koji su uključeni svi troškovi izuzev benzina. Međutim, i on je donekle predvidljiv jer u ugovoru o leasingu te vrste uvijek postoji stavka dopuštene godišnje kilometraže. Cijena goriva, doduše, varira tjedno, ali, ugrubo, ako se držite zadanih parametara, možete prilično precizno urediti i taj dio troška. A svi ostali troškovi koje smo dosada spomenuli uredili su u jednu mjesečnu ratu koja je pravi i stvarni trošak automobila kojim se koristite. Također, nema bojazni da ćete nakon završetka uporabe imati problem komu ‘uvaliti’ rabljeno vozilo jer ćete ga samo elegantno vratiti nominalnom vlasniku, to jest leasing-kući, i vjerojatno samo uzeti ključeve novoga.