Kako je danas općeprihvaćeno da nema uspješnog proizvoda bez prethodnog brendiranja i promidžbe, tako i države, radi privlačenja investicija i turista, sve više ulažu u nacionalno brendiranje svojih država. Hrvatska, međutim, još nije među njima, osim u segmentu turizma, za čiju je promidžbu zadužena Hrvatska turistička zajednica. Europske zemlje imaju timove ljudi koji se bave isključivo nacionalnim brendiranjem, imaju jasne strategije u pojedinačnim sektorima koji su kompetitivni na globalnom tržištu i kampanje se najčešće vode pod ingerencijom vlada koje su odredile svoje ciljeve. U Hrvatskoj se još ne zna ni komu bi uloga nacionalnog brendiranja trebala pripasti.
Prema istraživanju FutureBranda, poznate konzultantske kuće koja objavljuje indeks brendova za 118 zemalja iz cijelog svijeta, u 2014. i 2015. na prvome mjestu ljestvice 10 najuspješnijih svjetskih brendova država prvi se put našao Japan. Slijede ga Švicarska, Njemačka, Švedska, Kanada, Norveška, SAD, Australija, Danska i Austrija. Hrvatska je s 41. mjesta u 2013. dospjela na 44. mjesto. FutureBrand ocjenjuje uspješnost nacionalnog brenda prema nekoliko kategorija, kao što su izvoz, odnosno javna percepcija proizvoda i usluga pojedine zemlje, zatim vodstvo države, kultura i baština, stanovništvo, turizam te investicije i stupanj imigracije.
FutureBrand mjeri jačinu nacionalnog brenda na isti način na koji se mjeri uspješnost brenda nekog proizvoda ili korporacije. Ove godine FutureBrandovo istraživanje otkrilo je da samo 22 zemlje zadovoljavaju kriterije nacionalnog brenda u svim kategorijama u kojima imaju mjerljive kompetitivne prednosti i rezultate.
Često se zna reći da upravo svjesnost o nekoj zemlji određuje uspješnost brenda. FutureBrand tu teoriju pobija primjerom da je svjesnost o Italiji među svjetskom populacijom veća nego o Japanu, ali je Italija svejedno na 18. mjestu po uspješnosti brenda države. Brend države danas se češće veže uz prepoznatljivost brenda potrošačkih proizvoda, kao što se Japan veže uz brendove Toyote, Nintenda, Honde, Sonyja, Toshibe ili Panasonica. Jednako tako, države se asocijativno vežu uz neke kategorije, pa je tako Francuska prepoznatljiva po modnoj industriji, Njemačka po automobilskoj, Japan po tehnologiji i sl.
Ono što je u brendiranju država danas novost, u odnosu na prije nekoliko godina, jest to da najviše uspjeha imaju zemlje koje su ostvarile zapažene rezultate u tehnologiji, inovacijama i održivom razvoju. Sve zemlje koje su ove godine pri vrhu uspješnosti nacionalnog brenda imaju i najviše uspjeha upravo u tim kategorijama, dok politika, ekonomija i kultura imaju sve manju važnost u snazi brenda.
Često postoji korelacija između jačine brenda neke zemlje i njihovih metropolja, međutim utjecajni gradovi nisu presudni za ukupnu percepciju zemlje. Primjerice, Norveška i Danska među 10 su najuspješnijih brenda država, no nijedan grad tih zemalja nije među utjecajnijima. Za najutjecajnije globalne gradove proglašeni su ove godine New York, London i Peking.
Provedemo li Hrvatsku kroz pojedine kategorije FutureBranda, možemo zaključiti da ona nema prepoznatljivih masovnih izvoznih proizvoda. Postoje iznimke koje se uspješno probijaju na stranim tržištima, no za mnoge proizvode uopće se i ne zna da su iz Hrvatske. Mnoge male hrvatske IT tvrtke probile su se na globalnom tržištu s proizvodnjom softvera, međutim, ne postoji krovna kampanja u kojoj bi se to posebno istaknulo. Kad je riječ o vodstvu države, u posljednjih 10 godina nije jedno nam nije omogućilo dodatnu prednost u globalnim međunarodnim odnosima.
Kultura i baština su Hrvatskoj, uz turizam, najjači aduti. U promidžbi odnedavno pomažu produkcije stranih filmova i serija koji se snimaju u Hrvatskoj, hrvatski filmovi nižu sve češće uspjehe na filmskim festivalima, imamo adute poput glazbenika 2Cellos ili arheološkog blaga Apoksiomena koji obilazi svjetske muzeje, sportaši su nam već odavno ambasadori, no opet je pitanje jesmo li sve to iskoristili na najbolji način.