GLOSSARY

Plan je nevladine inicijative za spas Imunološkog zavoda Visije Croatica ne samo osigurati dovoljne koliciine novca da se kupe dionice koje je Vlada stavila u prodaju (54,38 posto) nego i niz aktivnosti za potpuno ozdravljenje trgovačkog društva kojemu je mjerodavno državno tijelo (Agencija za lijekove i medicinske proizvode – HALMED) 2013. oduzela dozvole za proizvodnju, što je društvo okrenulo na siguran put prema stečaju. Na javni natječaj nisu se javili ozbiljni potencijalni strateški partneri, premda je bilo najava zainteresiranih, i prema svemu sudeći, Visia Croatica ostala je jedina nada i za zaposlenike i za dioničare, to više što najveći dioničar, država, nije pokazala nikakav interes da ova strateški važna tvrtka ne samo opstane nego i napreduje.

Visia Croatica sada je očito jedini spas za Imunološki zavod, no mnogo je otvorenih pitanja kako se cijeli proces ‘spašavanja’ namjerava provesti, unatoč velikoj potpori građana. Za sada je plan, koliko je javnost uspjela doznati, da se Imunološki zavod (ako inicijativa uspije) organizira kao komanditno društvo, što ima prednosti, ali i nedostatke. Prema jednoj od najčešće citiranih izjava, želja je da se ‘…radi o komanditnom društvu koje je utemeljeno na članstvu, a ne kapitalu, u kojem svaki član ima jednako pravo u upravljanju, a dobit ovisi o visini uplate. I što je najvažnije.

Ovim modelom upravljanja izbjegava se mogućnost torbarenja koje je u prošlosti opeklo mnoge radnike u Hrvatskoj.’ Nažalost, to ipak nije posve tako. Dakle, točno je da je komanditno društvo članova, a ne kapitala (kao što su dioničko i društvo s ograničenom odgovornošću) i to je jako velika razlika. Međutim, nije točno da svi članovi upravljaju društvom i da dobit ovisi o visini uplate. Naime, prema članku 13. Zakona o trgovačkim društvima komanditnim društvima upravljaju komplementari, a komanditori nisu ovlašteni upravljati poslovima društva. Za razumijevanje je bitno definirati tko su jedni (komplementari), a tko drugi (komanditori). Sličnost je u tome što su i jedni i drugi članovi društva, a razlika u tome što komplementari upravljaju društvom, ali zato za obveze društva odgovaraju svom svojom imovinom.

Komanditori nisu ovlašteni upravljati društvom, ali zato za obveze društva odgovaraju samo svojim ulogom u društvu. Naravno da nije mala stvar osobno odgovarati za obveze društva koje se bavi ozbiljnim poslom na tržištu, čak i u slučaju da se radi o većinskom vlasniku, ali takva je odgovornost potpuno apsurdna ako je riječ o jednom tzv. malom članu kao što će očito biti gotovo svi koji sudjeluju u aktivnosti spašavanja Imunološkog zavoda s iznosima od 100 ili nekoliko stotina kuna. Kad je riječ o dobiti, ona ovisi o uspješnom poslovanju, a samo kada je ono takvo (uspješno) i ostvaruje dobit, onda se ima što i dijeliti i onda i samo onda ta se dobit dijeli prema čl. 87. Zakona o trgovačkim društvima. Dakle, jedna trećina dobiti dijeli se prema udjelu u kapitalu društva. Ostale dvije trećine dijele se na članove na jednake dijelove.

Ako komanditno društvo nije savršeno rješenje, postoji li neko dobro? Naravno, treba samo pregledati i domaću i stranu praksu, npr. njemačku. Rješenje je jako jednostavno. Na mjesto komplementara (koji odgovara svom svojom imovinom) legalno se postavi društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) ili čak i jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću (j.d.o.o.). Ono će upravljati komanditnim društvom i odgovarati svom svojom imovinom (neovisno o tome kolika je). Komanditori (svi oni kojima je neprihvatljivo osobno odgovarati) ne upravljaju, ali imaju pravo na uvid u poslovanje (prijepis ili preslika godišnjih financijskih izvješća bez ikakvog razloga, a u slučaju opravdanog razloga i druga razjašnjenja i uvid u poslovne knjige i druge isprave – čl. 137. Zakona o trgovačkim društvima).

Vjerujući da će se ne samo prikupiti potrebna sredstva nego i da će Imunološki zavod kao buduće komanditno društvo dobro poslovati, potrebno je samo prevenirati nepotrebne probleme i nejasnoće, a školski je primjer upravo to pitanje osobne odgovornosti.