Ivin naprijed

Premijer najneuspješnije države primio je najrazvikanijeg ekonomista današnjice. Mora da je to bila zanimljiva audijencija. Najrazvikaniju svjetsku ekonomsku zvijezdu primio je premijer nejneuspješnije europske zemlje. Ono što Piketty propovijeda – nejednakost bogatih i siromašnih, Milanović provodi – sve veće zaostajanje Hrvatske u odnosu na razvijene. Poslovnička je premijerova nevoljnost prema ekonomiji. S druge strane, autor opjevanoga ‘Kapitala 21. stoljeća’ i sam je priznao da ne poznaje situaciju u Hrvatskoj. Ni u knjizi nas nije statistički obradio jer mu podatke nismo ni dali. Stoga je upitno o čemu su razgovarali, osim ako Milanovića svjetski trendovi ne zanimaju više od domaćih. No izdavač se morao oduziti Pikettyjevom najvećem promotoru u Hrvatskoj, što je Milanović postao priznanjem da je opsežnu knjigu pročitao. Premijerov poguranač bio je jedan od razloga zašto ni primjena Stabilizacijskoga programa kojim smo 1994. zbrisali inflaciju i uveli vječno stabilnu kunu nije toliko uzbunila ekonomske krugove koliko Pikettyjevo gostovanje (kako se priča – besplatno!). U HNK prošlog četvrtka nagurala se cijela polit-ekonomska i džetset elita ne bi li bila viđena na događaju godine, iako se većina s tezama iznesenim u njegovoj knjizi uopće ne slaže. Unatoč tome, u HNK-u je kritičko propitivanje publike bilo iznenađujuće mlako. Valjda su i zato ‘vrištale’ društvene mreže na kojima su (ne samo) ekonomisti Pikettyjeve teze sasjekli u komadiće. Gotovo pa i njega kao ekonomista. Za svaki slučaj, valjda da netko teze iz knjige ne bi preveo u tezu ‘ajmo vratiti stari sustav’. No tjedan dana kasnije više se nitko ni ne sjeća tog Francuza u Zagrebu. Hrvatska elita čeka novi signal nekoga domaćeg autoriteta, koji bi mogao biti okidač za čitanje nove obvezne lektire. I nada se da će se premijer preorijentirati na neke lakše i kraće forme. Možda haiku.

U petak će novinarima biti predstavljen Tjedan dizajna, koji će se drugi put održati u Zagrebu, 8. – 16. svibnja. Program će predstaviti organizatori, partneri i dizajneri – Daniel Tomić, Tina Marković, Matija Raos, Goranka Tomić, Boris Ljubičić i Filip Gordan Frank. Sve u svemu, bila bi to moćna dizajnerska gomilica. Nedostaju joj samo dvojica najutjecajnijih hrvatskih dizajnera (novih automobilskih registračkih pločica) – Tomislav Karamarko i Zoran Milanović. Jedan je iz Gospića naručio grb na tablicama, a drugi je odmah izvršio narudžbu svoga dizajnerskog i političkog pajde.

Dok se ministar Ostojić (nije) bavio dizajnom, njegovi specijalci bili su na pokaznoj vježbi u Stubičkoj Slatini, zajedno Amerikancima i domaćim jatcima. A sličnu ‘vježbu’ demonstrirali su nedavno u zagrebačkim Gajnicama. Novine izvještavaju da je dvadesetak specijalaca beskompromisno, kao u američkim filmovima, u pancirkama i s automatima izvelo gotovo savršenu akciju upada u kuću sa sumnjivcima. Mali feler bio je u tome što su – fulali kuću. A dvoje umirovljenika kroz prozor je prestrašeno promatralo cijelu tu tajnu predstavu. Kad su shva-

Nekad su ljudi u novinarstvo ulazili s idealima da ‘promijene svijet’. Komunistička vlast pokušavala je tu donkihoštinu kanalizirati u okvir ‘novinar – društveno-politički radnik’. Dugo smo se godina borili protiv takve i sličnih kletvi. Pa i u novije doba, kad je zavladala logika da se za Hrvatsku isplati i lagati. U međuvremenu je profesija ipak svedena u normalnije okvire. Logika kapitala zamijenila je i jednopartijsku i državotvornu logiku. Danas se nastojimo othrvati prije svega korporacij-

Eto uzbune na crvenom vrhu! Naziv buduće stranke bivšeg predsjednika – Naprijed Hrvatska – uzbudio je SDP-ovce više od Josipovića ‘izdaje’. Ukrao im je, naime, slogan – Naprijed, a ne nazad – koji je američki PR-ovac ‘originalno’ namijenio Milanovićevoj stranci. Bivši partijski drugovi s razlogom su ljutiti. Najprije im je Ivo isisao lovu za kampanju pa im je ‘ukrao’ Pantovčak, sad će početi krasti zastupnike, a s ukradenim sloganom krao bi im parlamentarne glasove i saborske mandate. Novinari su odmah iskopali prijašnje političke korisnike ‘napredne’ terminologije. Obama je pobijedio s ‘Forward, not back’, Blair prije jednog desetljeća s ‘Britain forward not back’, Berlusconi je osnovao stranku Forza Italia, naprijed su sa svojim sloganima išli i Staljin, Mao Ce-tung, Hitlerova mladež… A na ovim se prostorima odavno išlo ‘naprijed u nove radne pobjede’. I još kad bi bivši predsjednik našao hagiografa spretog poput Nazora, da naprješ Ivin naprijed: ‘Drug Ivo jaše na čelu kolone…’