Njemačka objašnjenja o zastrašivanju svjedoka Milanović ne želi čuti jer bi zahtijevala daljnje odgovore, a hrvatske odgovore ne smije tražiti jer ima dugove prema starim oligarhijama.
No zašto Zoki nije skočio, onako u svom stilu? Zoki ipak zna da svaki njegov odgovor i zaostravanje na izazovima koji dolaze iz Münchena znači otvaranje novih pitanja koja vode prema dijagnozi kapitulacije Hrvatske kao pravne države. A upravo pravna država, stabilan pravni poredak, jest ono što razlikuje Zapad od ostatka svijeta, demokracije od totalitarnih i autoritarnih sustava; to je temelj na kojem se dugoročno može graditi gospodarski razvoj, temelj na kojem su izgrađeni i EU i NATO.
Postupak u Münchenu iz dana u dan otkriva da taj temelj u Hrvatskoj ne postoji, da njime upravljaju stare oligarhije starim totalitarnim metodama, koje su se samo ognjene različitim stanačkim bojama. Što god rekao, Zoki bi samo otvorio vrata spoznaje, što zbog očuvanja vlasti ne želi ili ne smije učiniti. Objasnjena njemačke strane ne želi čuti jer ona bi zahtijevala daljnje odgovore. Objasnjena od hrvatskih institucija Zoran Milanović očito ne smije tražiti jer i sâm ima neke dugove prema starim oligarhijama.
Da nije tako, onda bi nakon prvih informacija hrvatski premijer od nadležnih institucija zatražio izvještaje o DORH-ovu zastrašivanju svjedoka, zastrašivanju koje su provodili agenti hrvatskih sigurnosnih službi, o zloporabi konzularnih predstavnih, o pritiscima hrvatskih sudova na svjedoke, o medijoj štutnji o svemu tome. I postavio bi se kao šef vlade suverene države. Ne bi čekao da mu policija druge države upadne u prostor i odvodi svjedoke kako bi ih zaštitila. Ne bi samo čekao sljedeću minhensku epizodu.
