Premalo je proizvođača koji se bave združivanjem online svijeta i industrijske proizvodnje, a kamoli zamjenama postojećih s kibernetičkim mehaničkim sustavima. Nedavno predstavljena gospodarska indikatora – izvješće Europskog statističkog ureda o rastu industrijske proizvodnje u Hrvatskoj za 3,5 posto u odnosu na prethodni mjesec i rezultati najnovijeg istraživanja Svjetskoga gospodarskog foruma (WEF) o padu za osam mjesta hrvatske globalne konkurentnosti u uporabi informacijsko-komunikacijske tehnologije – izravno su povezani i ključni za postavljanje temelja rasta konkurentnosti. Naime, europska dugoročna vizija razvoja proizvodnje – Industrija 4.0 – temelji se na brzom združivanju online svijeta i industrijske proizvodnje.
Na početku, kako bismo bolje razumjeli značenje vizije Industrije 4.0, vratimo se nakratko u povijest. Početak industrijske revolucije veže se uz 1784. i prvi mehanički proizvodni stroj. Tu prvu fazu razvoja industrije karakterizira uvođenje mehaničkih postrojenja na vodeni ili parni pogon. Zatim smo od 1870. do 1969. bili u Industriji 2.0 u kojoj su se u proizvodnju uvodili podjela poslova zaposlenika i masovna proizvodnja uz pomoć električne struke. Treću industrijsku revoluciju, Industriju 3.0, na čijem se kraju trenutačno nalazimo, obilježava uporaba elektroničkih i informacijsko-komunikacijskih sustava kao pomoći pri automatizaciji proizvodnih poslova.
Unatoč recesiji i usporavanju gospodarstva Europske unije, vodeće države EU, koje predvodi Njemačka, prepoznale su veliku šansu za jačanje globalne konkurentnosti daljnjim razvojem proizvodnih potencijala za 21. stoljeće. Tako je prije gotovo dvije godine stvorena dugoročna vizija razvoja proizvodnje pod nazivom Industrija 4.0, a na temelju koncepta pametnih tvornica koje se koriste informacijskom i komunikacijskom tehnologijom za digitalizaciju poslovnih procesa kako bi kreirale velike prednosti poput poboljšane kvalitete, nižih troškova i povećane učinkovitosti proizvodnje.
Premda Eurostatovo izvješće pokazuje da je hrvatska industrijska proizvodnja nakon 4,9-postotnog pada u prethodnom mjesecu, u veljači na godišnjoj razini uvećana dva posto, zabrinjava to što smo u godinu dana pali na ljestvici globalne konkurentnosti u uporabi ICT-a za 8 mjesta. Ovisno o tome kako interpretiramo korelaciju tih dvaju indikatora, to može značiti da su se industrije drugih članica EU brže prilagođavale potrebama razvoja industrije. Stoga se postavlja pitanje jesu li vijesti o rastu hrvatske industrijske proizvodnje dovoljne za postizanje održivog rasta industrije ili je pad uporabe ICT-a u Hrvatskoj upozoravajući signal kako je krajnje vrijeme da se posvetimo dubljem restrukturniranju industrije kako bismo pravodobno sustigli europsku viziju Industrije 4.0?
