Zaštita imovine

U posljednjih nekoliko godina poplave su harale i mnogima uništile domove. U samo nekoliko sati ostali bi bez svega što su gradili cijeli život. Nažalost, svjedoci smo sve češćih elementarnih nepogoda, poput poplava, požara i potresa, koje razaraju sve pred sobom. Iako je u takvim prirodnim katastrofama nemoguće zaštititi svoju kuću, stan ili polje, može se zaštititi novčanik. Koliko god to možda zvučalo hladno.

Svakodnevne nas elementarne i druge nepogode te nepredvidljive situacije podsjećaju na to koliko je dobro imati adekvatnu policu osiguranja imovine uz dodatno ugovoreno osiguranje od poplave. Godišnja premija uistinu je malena u odnosu na iznos štete koja se može dogoditi ako troškove kao posljedicu štete morate sami nadoknaditi. Svakako da se takvim mudrim razmišljanjem o osiguranju imovine osjećate sigurnije i bezbrižnije, jer osiguravajuće društvo pokriva svu nastalu štetu – objašnjava Tomislav Kramarić, izvršni direktor Jadranskog osiguranja.

Ističe da mnogi građani nerijetko troše velike svote na uređenje doma i stvaranje posebnog doživljaja i kućne atmosfere.

Olako se, kaže Kramarić, troši na često nepotrebne i skupe materijalne stvari za koje se prevali i nekoliko stotina kilometara izvan granica zemlje kako bi ih se kupilo i upotpuno svoj dom. No upozorava da mnogi pritom ne razmišljaju da su upravo ti skupocjeni predmeti nerijetko na meti i provalnika, elementarnih nepogoda i neplaniranih događaja. Napominje da kvalitetna polica osiguranja imovine, na koju mnogi pomisle tek kada je već prekasno i kada velike troškove moraju sami snositi.

Postupak u Münchenu iz dana u dan otkriva da taj temelj u Hrvatskoj ne postoji, da njime upravljaju stare oligarhije starim totalitarnim metodama, koje su se samo ognjene različitim stanačkim bojama. Što god rekao, Zoki bi samo otvorio vrata spoznaje, što zbog očuvanja vlasti ne želi ili ne smije učiniti. Objasnjena njemačke strane ne želi čuti jer ona bi zahtijevala daljnje odgovore. Objasnjena od hrvatskih institucija Zoran Milanović očito ne smije tražiti jer i sâm ima neke dugove prema starim oligarhijama.

Da nije tako, onda bi nakon prvih informacija hrvatski premijer od nadležnih institucija zatražio izvještaje o DORH-ovu zastrašivanju svjedoka, zastrašivanju koje su provodili agenti hrvatskih sigurnosnih službi, o zloporabi konzularnih predstavnih, o pritiscima hrvatskih sudova na svjedoke, o medijskoj šutnji o svemu tome. I postavio bi se kao šef vlade suverene države. Ne bi čekao da mu policija druge države upadne u prostor i odvodi svjedoke kako bi ih zaštitila. Ne bi samo čekao sljedeću minhensku epizodu.

Ta nova epizoda, koja je počela ovaj tjedan, prilično je predvidjiva. Nakon što su razobličeni pravosuđe, sigurnosni i policijski sustav, na red dolazi politika. Prema dosad najavljenome, svjedok Ivan Krmpotić, kojeg je njemačka policija odvela na sigurno, trebao bi pred minhenskim sudom progovoriti o ulozi Ante Josipovića, oca bivšeg predsjednika, u Udbinim likvidacijama i u skladu s tim o motivima da se s najviših političkih mjesta opstirira kazneni progon tih zločina.

Rasvjetljavanjem političkoga pokroviteljstva kompletna se dosje Hrvatske kao kapitalizirane pravne države kojom upravljaju mreže starih totalitarnih struktura, i to starim metodama koje onemogućavaju svaki razvoj: gospodarski, društveni, politički, demokratski. Sad je samo pitanje ima li predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dovoljno snage i samostalnosti da preuzme inicijativu, zatraži izvještaje nadležnih institucija, sazove Vijeće nacionalne sigurnosti te tako pomogne čak i Milanoviću kako bi prvi korak u suočavanju s problemom bio napravljen iznutra. Ili ćemo pričekati da to učini Bruxelles?