Traži se homologacija iz domaćih zemalja, a u većini slučajeva riječ je o homologacijama prema mjeri najvećih domaćih tvrtki. Proces izdavanja traje i dulje od natječaja i onemogućuje prijavu. Odredba je prisutna u većini europskih zemalja. Hrvatska priznaje homologaciju drugih zemalja.
Posjedovanje certifikata njemačkih neovisnih institucija ponekad nije dovoljno. Njemački konkurenti imaju samo mišljenje uređa vještaka i to se prihvaća na njemačkim, ali i hrvatskim natječajima. Slično je u Češkoj, Slovačkoj, Švedskoj i Austriji.
Za prijavu na natječaj u Njemačkoj potrebno je poznavati i lokalne propise iako je riječ o državnim natječajima. Do njih je mnogo teže i komplikiranije doći te upoznavanje s njima usporava prijavu i skraćuje rok za prikupljanje dokumentacije.
Njemačka traži od prijevoznika da poštuju minimalnu njemačku plaću u uslugama prijevoza. Na taj način poskupljuje cijenu konkurenciji, a pogoduje svojim vozačima.
U Rumunjskoj AFER (agencija za homologaciju i tehničko usklađivanje) protežira domaći tvrtki s proizvodima jako niske kvalitete i bez papira, a zahtijeva složenu proceduru za homologaciju za strane tvrtke usprkos posjedovanju certifikata.
Za usluge međunarodnog prijevoza u Austriji novi prijevoznik mora prvo dvije godine obavljati lokalni prijevoz da bi nakon toga mogao obavljati međunarodni.
