Za svaki prijavnik tvrtka mora plaćati preplate, osim ugostitelja i trgovaca koji ih prodaju. Međutim, nije jasno što je zakonodavac želio postići time da oslobodi samo te kategorije.
Član sam društva u kojem je i nekoliko poduzetnika. Nedavno na sastanku, kako to inače biva, skrenusmo s teme i krenu rasprava kako se za svaki televizor, radio ili računalo mora plaćati TV ili radijska preplate (koja se službeno zove pristojba). To je pitanje posebno zanimljivo za poduzetnike koji imaju nekoliko automobila koji im trebaju za posao, ali i televizora, a da ne govorim o računalima.
S HRT-a poručuju da se preplate za prijavnike plaća ovisno o djelatnosti kojom se poduzetnik bavi. Tako, primjerice, oni koji se bave ugostiteljskom djelatnošću, a pod tim se misli i na fizičke osobe, imaju pravo na četiri prijavnika za koji će platiti jednu preplate. Preplate pak neće plaćati trgovci koji prodaju televizore, radija i računala.
U ostalim slučajevima pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost plaćaju mjesečnu pristojbu na svaki prijavnik – poručuju s HRT-a.
Podsjećaju da je tako prema Zakonu o HRT-u, a to znači da se mora poštovati. Služimo se, no to ne znači da je zakon dobar i da ga ne bi trebalo mijenjati.
Postavlja se pak pitanje zašto je zakonodavac, a to je Hrvatski sabor, koji gotovo uvijek izglasuje zakon na Vladin prijedlog, izišao ususret samo ugostiteljima. Uzmimo, primjerice, tvrtku koja se bavi distribucijom i ima nekoliko desetaka dostavnih vozila i kamiona. Ta će tvrtka za svako od tih vozila platiti radijsku preplate. Dodamo li tomu da ima računala, možda i dva-tri televizora (bez kojih se, doduše, može raditi), onda preplate mora plaćati nekoliko tisuća kuna ili bar do tisuću ako je riječ o manjoj tvrtki. Hvalevrijedno je da su pisci zakona htjeli izići ususret ugostiteljima, pogotovo zbog toga što želimo razvijati turizam, no ako malo bolje razmislimo, možemo se pitati kako to da oslobađanjem ugostitelja od plaćanja preplate potičemo razvoj turizma, a u drugim gospodarskim granama poduzetnike toga nismo oslobodili jer ionako ne bismo tako potaknuli razvoj te grane gospodarstva. E, pa to nema smisla. Ako su pisci zakona mislili da će poduzetnici iz drugih djelatnosti lakše snositi trošak preplate nego ugostitelji, to pogotovo nema smisla jer u ovoj zemlji ugostiteljima i turističkim tvrtkama posao ipak ide bolje nego onima u većini drugih djelatnosti.
