UPRAVLJANJE Kvaliteta top- menadžmenta V može se izmjeriti

Prvorazredni ukus ne mogu sakriti nikakve ograde i zidovi. Dokazuju to dvorišta kao stvorena za opuštanje iscrpljenih trendsetera i džetsetera. Tko sluša modne diktate, zna da je danas u uređenju eksterijera dopušteno sve osim odvajanja ukrasnog i jestivog bilja.

Svjetska praksa ima nekoliko poznatih sustava za mjerenje kvalitete korporativnog upravljanja, ali koliko su precizni, ovisi o ekonomskim i društvenim uvjetima pojedinih država. Stoga je akademska mreža Seecgan osmislišta indeks korporativnog upravljanja Seecgan, koji je prilagođen razvojnom dosegu i posebnostima poslovnog okružja regije.

Vaka korporacija kao zasebni pravni entitet koji ima tijela zadužena za upravljanje složen je socijalni sustav. Iako suveren u odlučivanju, neodvojivo je utkan u okružje u kojem djeluje. Usklađivanje odnosa i raznovrsnih interesa između poduzeća i očekivanja cijeloga poslovnog ekosustava zahtijeva organizacijske sposobnosti, kako bi se postigla i održavala izvrsnost prakse korporativnog upravljanja u današnjoj kompleksnoj i dinamičnoj poslovnoj realnosti. Stoga korporativno upravljanje možemo sagledati i kao kontekstualni okvir koji osnažuje ili slabi djelotvornost organizacija.

Naime, taj oblik meta-menadžmenta uključuje skup odnosa i nadzornih mehanizama između menadžmenta, odbora, dioničara i interesno-utjecajnih skupina poduzeća, a domena mu je definiranje okvira za postavljanje ciljeva, određivanje načina i sredstava za njihovo postizanje te praćenje izvedbe i djelotvornosti poduzeća. Dobra korporativna upravljanje smanjuje agencije troškove u upravljačkim strukturama, sprječava oportunističko ponašanje vrhovnog menadžmenta, potiče poslovnu izvrsnost i optimalno korištenje raspoloživim resursima. Pri tome su aktivna uloga i dinamičke sposobnosti članova odbora te dostignuti stupanj kvalitete prakse korporativnog upravljanja ključni elementi na kojima se gradi uspješnost. Osim toga od kompanije se očekuje da posluje dobro i čini dobro: biti etičan, odgovoran i profitabilan istovremeno složen je i izazovan zahtjev za vrhovni menadžment.

Nova istraživanja iz područja upućuju na to da se i odbor i sustav korporativnog upravljanja mogu sagledati kao resurs koji čini razliku u djelotvornosti i konkurentnosti neke kompanije. Imajući na umu tri ključne uloge odbora: kontrolnu, stratešku i ulogu osiguravatelja resursa, dinamička sposobnost odbora definira se kao sposobnost opažanja i oblikovanja prilika (eng. sensing), djelovanja i realizacije prilike i upravljanja prijetnjama (eng. seizing) te preoblikovanja strukture vrhovnog menadžmenta (eng. transforming), članova odbora. Njegova je uloga osnaživanje menadžerske razine dinamičkih sposobnosti. U terminima poznate Druckerove i Bennisove izreke, dinamičke sposobnosti ne znače činiti stvari ispravno: njihova je uloga činiti prave stvari. Kvaliteta sustava korporativnog upravljanja složena je kategorija koju nije lako jednoznačno odrediti. Istraživanja pokazuju njezinu povezanost s izvedbom organizacije, mjerenju financijskim i nefinancijskim pokazateljima poput korporativne reputacije. Postojeća svjetska praksa etablirala je nekoliko poznatijih mjera kvalitete korporativnog upravljanja (npr. Gamma Score S&P; ISS Governance QuickScore Index, IFC Scorecard of Corporate Governance Standards and dr.) putem indeksa ili matrica uravnoteženih postignuća (tzv. scorecard). No uza složen metodološki okvir kao i multidimenzionalnost komponenti, svaki se od kriterija u spomenutim mjerama kvalitete različito vrednuje, u ovisnosti o nacionalnom kontekstu. Pri tome je najčešće korišteno ocjenjivanje prema njemačkom ‘scorecard’-modelu i OECD-ovim Načelima korporativnog upravljanja. Osim navedenog raspoloživi indeksi nisu prilagođeni posebnostima zatvorenoga sustava korporativnog upravljanja.

U skladu s razumijevanjem da izvrsnost korporativnog upravljanja podrazumijeva legitimnost odabrane prakse, pa zatim i njezinu specifičnost u normativnom, regulatornom i konkurentskom kontekstualnom okviru, članovi akademske mreže Seecgan pokrenuli su zajednički međunarodni istraživački projekt koji je rezultirao oblikovanjem indeksa korporativnog upravljanja Seecgan. Primjena metodologije ocjene kvalitete korporativnog upravljanja Seecgan prilagođena je razvojnom dosegu i posebnostima poslovnog okružja izabranih zemalja Jugoistočne Europe, kako bi se omogućila usporedba upravljačke prakse dioničkih društava čije su dionice uvrštene na nekoj od burza u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji i Makedoniji. Cjeloviti rezultati istraživanja za našu zemlju predstavljeni su u knjizi ‘Korporativno upravljanje u Hrvatskoj’ autora Darka Tipurića i suradnika. Istraživanje je iznjedrilo holističku platformu kvalitetne prakse korporativnoga upravljanja. Tako indeks Seecgan čini sedam segmenta: struktura i upravljanje odborom, prava dioničara, transparentnost i objava informacija, revizija i interna kontrola, naknade i nagrađivanje, upravljanje rizicima te društveno odgovorno poslovanje. Svaki se segment promatra zasebno i skupno, a postignuta vrijednost može biti u rasponu od nula do 10. Što je veća njegova vrijednost, bolja je praksa korporativnog upravljanja ocijenjenog društva.

U ovisnosti o vrijednosti ukupnog indeksa Seecgan ili indeksa prema segmentima, društva je moguće podijeliti u četiri skupine: društva segmenta promatra zasebno i skupno, a postignuta vrijednost može biti u rasponu od nula do 10. Što je veća njegova vrijednost, bolja je praksa korporativnog upravljanja ocijenjenog društva.

Nikakve vikendice, vile, hacijende, rančevi, pa ni samotni otoci ne mogu se mjeriti s trenutačnim ulagačkim hirom najutjecajnijih potrošača. Tko drži do sebe i svojeg statusa, ne samo da će imati uredne negdje visoko u oblacima nego će i kupiti pokoje poslovno zdanje. Vjerojatno će u nekom i stanovati. Dok mnogi sanjaju kućicu u cvijeću, obiteljski dom bogatog Indijca Mukeša Ambaniya uzdiže se i proteže na 27 kota va i vrijedi više od milijardu dolara. Vlasnik jednog od najskupljih nebodera na svijetu tim ulaganjem pokazao je koliko je financijski moćan, njegovo je bogatstvo Forbes procijenio na 27 milijardi dolara, ali i da se novcem ipak ne može sve kupiti poput osjećaja za urbanizam i arhitekturu. Neboder nazvan Antilia, u kojem Ambani, vlasnik holdinga Reliance Industries Limited, na 37 tisuća metara četvornih živi s majkom, suprugom i troje djece te šesto zaposlenika koji održavaju to zdanje, unakazio je vizuru prenapućenog Mumbaja. No zanimljivije od svih ovih detalja je to što je Ambani zemljište za gradnju nebodera kupio za samo pet milijuna dolara od druge za zaštitu sročadi Currimbhoy Ebrahim Koja. Prodaju zemljišta na kojem je spomenuta udruga trebala graditi školu za sročići indijski državni odbor nije odobrio pa se sad naganja s Ambanijem zbog vlasništva. Teško da će bogataš morati premjestiti svoj ‘ptičji dom’ na neku drugu lokaciju, isplati mu su tunuti još koji milijun dolara u blagajnu državnog odbora i uživati u ekstravaganciji kao nitko na svijetu.

Da su neboderi poželjni kao stambeni prostor dokazao je i Steven Klar, bogati američki trgovac nekretninama. Klar je 1993. godine kupio stan koji se prostire na tri kata od 73. do 76. u neboderu City Spire u New Yorku za samo 4,5 milijuna dolara. Još je toliko novca uložio u adaptaciju, a nedavno ga je prodao za 100 milijuna dolara kao jedan od najskuplji stanova u SAD-u.

Bogataši vole nebodere i ulažu novac u njih i kad ne žive niti namjeravaju živjeti u njima. A što su neobičniji, viši i skuplji to izazivaju gradnju novih, još skupljih i još viših pa se u samo 25 svjetskih gradova nalazi nekoliko tisuća nebodera. Najviše ih je u Hong Kongu u Kini, čak 1300. Arapski Burj Al Arab, hotel u obliku jedra visok 321 metar i otvoren 1999., simbol je ne samo Dubajja nego i moći arapskih šeika. Vlasnik mu je šeik Muhammed bin Rašid Al Maktum, koji je i vlasnik hotelskog lanca Jumeirah Group. Iako je Burj Al Arab pravi patuljak u odnosu na neboder Burj Kalifa u Dubajju visok 823 metra, i dalje je jedna od najprepoznatljivijih svjetskih građevina.

No šećci Ujedinjenih Arapskih Emirata izgubili su investitorsku neobodersku utakmicu s onima iz Saudijske Arabije, gdje je u tijeku gradnja Kingdom Towera u Jeddahu, čija će visina biti 1000 metara, imat će 200 katova i pogled na Crveno more. Njegova će gradnja stajati čak 1,23 milijarde dolara, u konstrukciji će biti ugrađeno 80 tisuća tona čelika i oko 1,9 milijuna četvornih metara betona. Zbog blizine morske obale i doticaja sa slanom vodom temelji tog nebodera bit će ukopani 60 metara, a tvrtka ACTS koja ga gradi testirala je na takve uvjete sve moguće vrste betona.

Uspoređe radi najviši neboder u Hrvatskoj onaj u sklopu stambeno-poslovnoga kompleksa u Strojarskoj ulici u Zagrebu – diže se u vis samo 96 metara i ima 25 katova. Od tog nebodera u Hrvatskoj je viši samo toranj zagrebačke katedrale od 108 metara.

Najdjelotvorniji u realizaciji ideja gradnje visokih građevina američki je poduzetnik i bogataš Donald Trump. Iako je poslije 11. rujna 2001. izjavio da više nije preporučljivo graditi nebodere, ipak nije odustao od gradnje kompleksa Trump International Hotel and Tower u Chicagu. Prema prvom planu ta je građevina trebala biti visoka 460 metara, ali je snižena na 327 i napravljeno je ‘samo’ 78 katova. Gradnja je trajala četiri godine i Trump je uložio 847 milijuna dolara. No tu nije stao, nakon niza nebodera sagrađenih u SAD-u, vlasnik je više njih u središtu New Yorka, u kojima je u vrijeme pada vrijednosti dolara poslovni prostor iznajmljivao za zlato umjesto za dolare, krenuo u gradnju nebodera po svijetu. U Panami je Trump sagradio najviši neboder u Latinskoj Americi, eliti hotel visok 284 metra i sa 70 katova. Oblikom jedra podsjeća na dubajski Burj Al Arab, a projektirao ga je.