Treba bismo biti tijelo koje uime Hrvatske prezentira investicijsku klimu

Treba bismo biti tijelo koje uime Hrvatske prezentira investicijsku klimu. U tome smo loši, ne shvaćamo da u promociju investicija treba ulagati. Naš proračun za promociju lani je bio devet milijuna kuna.

Agencija za investicije i konkurentnost ima nezahvalnu zadaću – prikazati Hrvatsku kao privlačnu ulagačku destinaciju i privući što više investitora. Alat koji ima u rukama je Zakon o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja, a prepreke su brojne, od lošeg imidža do svih onih nedaća s kojima se suočavaju poduzetnici u Hrvatskoj. O rezultatima koje je postigla u 2,5 godine postojanja i trenutačnoj situaciji za Lider govori ravnatelj AIK-a Damir Novinić.

• Objavili ste da je vrijednost izravnih stranih ulaganja lani skočila za čak četiri puta, ali iz HGK komentirali su da to nije slika naglog oporavka ulaganja već posljedica statistike koja kao FDI bilježi i tzv. kružna ulaganja, konkretno Agrokoroovo preuzimanje Mercatora, koje je obavljeno preko tvrtke u Nizozemskoj. Bitno je da uspoređujemo iste stvari, ukupne investicije i ranijih su godina u sebi sadržavale kružne i mi smo to u priopćenju i napisali. Istina je da su te kružne investicije neutralne za naše gospodarstvo i nemaju učinka kakav imaju izravna strana ulaganja. Ali i izravna ulaganja su, kad maknemo kružna, lani udvostručena u odnosu na 2013. Ukupna ulaganja lani su bila 2,87 milijardi eura, od čega se 1,48 milijardi eura odnosi na kružna, a 1,39 na izravna ulaganja. Za usporedbu, izravna strana ulaganja u 2013. iznosila su 735 milijuna eura.

• Naveli ste da u prilog tom povećanju direktnih stranih ulaganja govori i podatak o više od 150 velikih investicijskih projekata koje aktivno prati AIK. Koji su to i kakvi projekti i zašto nisu svi objavljeni? Možemo govoriti samo o projektima koji su javno objavljeni, a takvih je 30-40. Nikad ne govorimo prvi o investiciji dok investitor to sam ne kaže jer je to dobra poslovna praksa, a neki investitori i izričito kažu da curene takvih informacija može biti ‘deal breaker’. Neke su kompanije na burzi, neke planiraju zatvoriti proizvodnju u matičnoj zemlji i to im može biti loš PR itd. Od ukupno 150 projekata njih stotinjak smatramo aktivnim, što znači da su u nekoj fazi realizacije, a oko 50 su oni koji su na neki način započeti, ali sada traže strateškog partnera. Ukupna procijenjena vrijednost navedenih projekata više je od sedam milijardi eura, a nakon završetka investicija rezultirat će otvaranjem više od 18 tisuća novih radnih mjesta. U strukturi se na turizam (hoteli visoke kategorije) odnosno 37 posto projekata, na proizvodnju 23 posto, farmaceutiku 10 posto, a ostalo na usluge i infrastrukturu. Dominantno pratimo investicije koje se potiču Zakonom o poticanju investicija.

• Kakve su to investicije? To su investicije koje svaka država želi – greenfield, proizvodne, prema mogućnosti da je riječ o dodanoj vrijednosti i visokoj tehnologiji, okrenute izvozu. Nekotrine uopće ne radimo, u trgovini smo imali samo dvije investicije, Ikeu i Tulipan grupu u Splitu, imamo…

• Kinezi, Katarci i slični bogati investitori kod nas su uvijek prisutni u pričama, ali u realizaciji slabo. Kakva je sada situacija? Da, ima mnogo interesa, gledanja i obilazaka i relativno malo investicija. Mi kao Agencija nemamo ni približno kapaciteta da aktivno obrađujemo kinesko tržište. Osim toga Kinezi najčešće zanimaju infrastrukturu i energetiku. U kontaktu smo s potencijalnim investitorima s Bliskog istoka, informirali smo ih o velikim turističkim projektima poput Kupara i sl. Ali dobili smo zanimljiv odgovor – ne javljamo se na javne natječaje. S druge strane, državna imovina u Hrvatskoj prodaje se samo na taj način. Kinezi i investitori s Bliskog istoka obično su zainteresirani za ulaganja u infrastrukturu, koja su moguća u Srbiji, ali ne u Hrvatskoj.

• Zašto? Na primjer, oni kažu da su zainteresirani za investiranje u prugu Rijeka – Botovo. Pitam se kako bi izgledala njihova investicija u tu prugu jer je investitor u tom slučaju RH putem HŽ Infrastrukture, jedan velik dio financiran će se iz fondova EU, drugi dio iz kredita i primjenit će se pravila nabave EU. Možemo im samo reći da će raspisati natječaj i da se jave. U Srbiji to je možda prednost, a možda i ne, netko može doći premijeru Vučiću i reći da bi investirao u prugu i dogovoriti se. Takav je primjer projekt Beograd na vodi.

Krivo i da je od devedesetih uspostavljen kriva komunikacija i očekivanja. Ne bih išao ne emociju nego na poslovnu priliku, a emocija je bonus. Jedna od prvih stvari bio nam je kontakt s Uredom za iseljene Hrvate. S obzirom na to da nemamo novca za prezentacije uživo, napravili smo ih online, s njima smo u kontaktu i imamo neku povratnu informaciju. Pokušat ćemo napraviti mapiranje bitnih ljudi hrvatskog podrijetla, ali nemamo kapaciteta da idemo agresivno u kampanju prema njima kako su to svojedobno radili Irci.

• Poznato je da investitori zaobilaze Hrvatsku i zbog loše poduzetničke klime, visokih opterećenja, birokracije, pravne nesigurnosti itd. Mogu li sve to kompenzirati poticaji i geografski položaj? Da pitate Press Glass ili Wollsdorf, koji su u jednom danu dobili građevinsku dozvolu, rekli bi da to nisu primijetili. Svi znaju da nije dobro, ali najčešće se ne iznose konkretni primjeri za to. Mislim da svaki ozbiljan investitor može investirati u Hrvatsku lako i da tu nalazi računicu. Imamo mnogo primjera za tu tvrdnju. S druge strane, sigurno ima investitora koji imaju problema, primjer je Rockwool. Toga ima u svakoj zemlji. Teško je generalizirati i ja sam za to da pričamo o svakom konkretnom projektu. Također, otvoren smo za rješavanje svakoga pojedinog problema.

• Mnogi investitori vjerojatno uopće ne dolaze u Hrvatsku jer imamo loš imidž i neće ni pogledati što im nudite. To je ozbiljan problem i na tom polju nismo dovoljno napravili. Trebali bismo biti to tijelo koje u ime Hrvatske prezentira investicijsku klimu. Za usporedbu, makedonski budžet za tu svrhu je 100 puta veći od našeg, a zemlja je manja. U tome smo loši, ne shvaćamo da u promociju investicija treba ulagati, a mi kao Agencija očito nismo uspjeli objasniti koliko je to važno i koliko smo zbog toga izgubili priliku.

• S obzirom na najave rezanja troškova po agencijama, nećete ni ubuduće imati budžet za promociju. Budžet nam je lani bio devet milijuna kuna i neće nam se mnogo smanjivati jer nema gdje. Prostor plaćamo 10,5 eura plus PDV, nemamo skupih automobila, imamo 34 zaposlena i sedmorica novih koje smo dobili pripajanjem Agencije za javno-privatno partnerstvo. Nažalost, nemamo saznanja ni da će nam se povećati budžet u segmentu marketinga, gdje smo jako slabi i ne pariramo konkurentima, koji se intenzivno oglašavaju i zovu investitore. Nismo iskoristili ni moment ulaska u EU u tom kontekstu.

• Što najčešće muči investitore koji vam dolaze s problemima? Gotovo ništa od toga nisu projekti koji su krenuli sada, već priče stare pet, šest ili više godina, koje su krenule pa stale. Najčešće je riječ o imovinsko-pravnim odnosima, manje prostorno-planskim. U tome uglavnom možemo pomoći, osim kad je sudski postupak u tijeku. Malo je investitora koji su krenuli u dobroj vjeri i nisu uspjeli jer ih je netko zakočio.

• Jedna od zadaća Agencije je i da ‘vodite za ruku’ potencijalne ulagače. Kako to izgleda na terenu i koliko ih koči lokalna uprava? Da, vodimo ih za ruku od lokacije do lokacije i ne bih se složio s tom tezom o lokalnoj samoupravi. Za investitore je bitno da nam se jave u inicijalnoj fazi jer im nećemo ni pokazati lokaciju gdje bi mogli naići na problem. Lokalna zajednica je prema našem iskustvu na 30-40 lokacija iznimno zainteresirana, brza i zna što želi napraviti. Organiziramo sastanak na koji dođu svi koji izdaju bilo kakvu dozvolu ili suglasnost, zamolimo ih za ozbiljnost i zovemo svaki dan dok investitor ne dobije sve dozvole. Ali ako investitor želi parcelu koja je dijelom šumsko zemljište, nije riješeno vlasništvo itd., onda je to problem. Zato su najsigurnija opcija poslovne zone.

• Zakon o strateškim investicijama baš i nije zaživio, koliko imate takvih investicija? Od prije dva mjeseca nadležni smo i za privatne investicije prema tom zakonu. No privatnih strateških projekta gotovo da nema. Javnih ima nekoliko poput Plomina, Luke Rijeka, LNG-a, koji je u postupku. Taj je zakon donesen kao privremena pomoć dok se donesu neki drugi propisi. To je mjera koja je trebala imati svoj rok trajanja. Je li zaživjela? Mislim da nije. Kriteriji za strateške investicije su vrijednost od 150 milijuna kuna ili pola od tog iznosa ako postoji mogućnost financiranja sredstvima EU, 20 milijuna kuna ako je riječ o otocima, mora biti prostorno-planski riješena i iz grane koju potiče Zakon o poticanju ulaganja. Za- uzvrat se dobiju brže procedure jer kod velikih investicija uvijek postoji neki problem. Ali taj zakon nije ‘panacea’ za sve, ako se želi graditi marina opet se mora dobiti koncesija. Njime se ne derogiraju stvari koje su uređene drugim propisima.