Američko upozorenje Gruevskom: Dalje od ruskoga Južnog toka!

Ako Makedonija želi imati koliko-toliko stabilan državni prostor, mora se udaljiti od ruskoga Južnog toka, bez obzira na to što to zasad šteti njezinim gospodarskim interesima.

Tako formulirana poruka makedonskom premijeru izgleda vrlo grubo. Osobito ako je gledamo iz Nikoline perspektive. Gruevski je ipak šef vlade jedne države, ima svoj kabinet, svoje ministre, svoje tajnice, svoj državni pečat… I ima na stolu primamljivu Putinovu ponudu za opskrbu Makedonije jeftinim ruskim plinom u sklopu projekta plinovoda Južni tok, koju je objeručke prihvatio. Već je temeljem te ponude napravljena nova razvojna vizija Makedonije u povrću i cvijeću, pod plastenicima grijanim jeftinim ruskim plinom. Razumije se, sav novac koji bi se vrtio oko plinovoda i staklenika možda se baš ne bi pretvorio u povrće i cvijeće. U takvim prigodama neki financijski odvojak uvijek skrene i prema nomenklaturi. Divota.

Plinovodna ponuda najjača je Putinova karta za ostvarivanje ruskog utjecaja u jugoistočnoj i srednjoj Europi, s ambicijom ostvarenja dominacije na njezinim rubnim dijelovima. Njegovim se primamljivim ponudama, uvezanim u energetsko-gospodarske pakete, teško odupire i moćna njemačka kancelarka Angela Merkel, a samouvjereni mađarski premijer Viktor Orban i ne pokušava glumiti odupiranje. Makedonija i Nikola Gruevski u tom su kompleksu za njega mali ali slasni zalogajčić. Nakon što je preko neokomunističke obnove i izborne pobjede Syrize počeo Grčku ozbiljno udaljavati od EU, Makedonija mu je važna poveznica koja čini kontinuitet sa Srbijom za zaokruživanje prostora energetske, a potom gospodarske i druge ovisnosti o Rusiji. Za taj prostorni kontinuitet isplatio bi mu se čak i dati Nikoli plin sasvim besplatno. I otkupiti sve paprike, rajčice i tulipane iz staklenika koje će možda sagraditi. Zato je Putin Nikoli tako dobar.

Ali postoji i treća strana, ona američka. Zahvaljujući SAD-u i politici iz devdesetih godina prošlog stoljeća, Nikola danas ima kakvu-takvu državu i vladu s kabinetom, ministrima, tajnicama, pečatima… Sjedinjene Države zaustavile su Miloševića na sjevernoj granici Makedonije, očuvale je kao državu unatoč iznimno složenoj nacionalnoj strukturi i iznimno izazovnom državnom okružju. Činile su to dakako iz vlastitih interesa širenja utjecaja na jugoistok Europe. Iz istih geopolitičkih interesa i zbog vanjskopolitičkih kompromisa najutjecajnijih država Makedonija je do danas ostala u statusu „nedovršene države“, kojoj Grčka i dalje osporava ime, stabilnost joj je upitna i sigurnost krhka. I još danas nije sigurno da se Makedonija kao država neće raspasti.

Unatoč dubokoj Putinovoj energetsko-gospodarskoj penetraciji u taj prostor, ključeva opstanka Makedonije kao države i danas drži SAD. To su otprilike okolnosti u kojima makedonski premijer Nikola Gruevski prihvaćanjem primamljive, da ne kažem nemoralne Putinove plinske ponude nastoji demonstrirati svoju neovisnost o SAD-u i svoju samostalnost u odlučivanju. Uživjevši se u ulogu premijera, kao da je zaboravio o kome je temeljno ovisan. Zato vjerojatno ima pravo kad sluti da bi uskoro mogli biti inscenirani nemiri koji će biti uvod u njegov odlazak.