Taj pristup neće odgovarati onima koji smatraju da taj posao ne treba obavljati transparentno i otvoreno, već da se s pomoću nekih drugih nevidljivih kanala mogu postići neki dogovori. Ko su zapravo lobisti i zašto je transparentnost i regulacija lobiranja potrebna novina u hrvatskom zakonodavstvu? Nedavno je jedna hrvatska tvrtka htjela organizirati sastanak u Europskoj komisiji. Iz EK su joj poručili da sastanak može dobiti samo ako je registrirana u tzv. EU registru transparentnosti. Tvrtka se registrirala i sada je među 40 hrvatskih organizacija koje su registrirane u ‘lobističkom registru’ Unije. Junckerova komisija odlučila je zagovaranju interesa dati ozbiljno značenje. Ipak je više od sedam tisuća registriranih interesa respektabilan broj, a i industrija pokušava danonoćno utjecati na odluke i rješenja u zakonodavnim aktima.
Nedavno mi je jedan bivši potpredsjednik Vlade rekao da apsolutno podržava registraciju interesa jer se kod nas na sastanke po bazi i po stricemima najavljuju razni neprovjereni akteri koji vrlo često nemaju ni ugovor, a kamoli da su kredibilni lobisti.
Hrvatsko društvo lobista – udruga za promicanje zagovaranja interesa izradila je prijedlog Zakona o zagovaranju interesa koji je uputila resornom ministarstvu (pravosude) i mjerodavnim odborima u Hrvatskom saboru. Cilj je tog propisa regulacija i registracija interesa koji se svakodnevno pojavljuju u hodičima političkih institucija i traže svoj prostor i informacije.
Susjedi Slovenci i Austrijanci imaju svježe iskustvo sa zakonom koji su dobili kao antikorupcijski mehanizam. U jednom i u drugom slučaju propis je predvidio javni registar, akreditaciju za ulazak u parlament, kao i izvještavanje. U Austriji čak postoje tri registra ovisno o kojoj je vrsti interesa riječ. Zanimljivo je bilo čuti njihova predsjednika udruge lobista Petera Koppela, koji tvrdi da u posljednje dvije godine od donošenja zakona nitko nije tražio informacije iz registra (sve informacije u registru nisu u potpunosti javne radi zaštite poslovnih tajni i tržišnog natjecanja). Političare u Austriji doista ne zanima tko radi za koga, ali, tvrdi, nova afera dolazi uskoro jer upravo bivši zastupnici koji se ne moraju registrirati lobiraju ispod radara.
Slovenski lobisti tvrde pak da su u registru lobisti naivci, jer se pravo lobiranje obavlja u strankama, a dužnosnici u strankama se, prema njihovu zakonu, ne moraju registrirati. No u obje su države registracija i donošenje propisa profilirali profesionalne zagovaratelje interesa, osobe i organizacije koji znaju stručno i analitički pristupiti problemima u tijelima javne vlasti.
