Proces urbanizacije i napredak gradova prati sve veći pritisak na gradove postavljen u smjeru infrastrukturnog razvoja, postizanja ušteda i veće učinkovitosti gradskih usluga itd. Naglasak postaje na inovativnosti i korištenju tehnologijom radi stvaranja dodane vrijednosti, pri čemu koncept pametnih gradova igra ključnu ulogu. Pametan je grad između ostalog onaj koji je razvio strategiju dugoročnog pametnog i održivog razvoja te joj je prilagodio modele upravljanja, financiranja i razvoja strateških inicijativa. Razvoj gradova u smjeru pametnih i održivih stoga je neophodan plan za budućnost, ali je neupitno da provedba cjelokupnoga koncepta pametnoga grada ili pojedinačnih projekata dolazi s cjenovnom etiketom i da predstavlja financijski izazov za gradove.
Svjesni nužnosti razvoja gradova i doprinosa informatičko-komunikacijskih tehnologija (IKT) u aktivnostima grada s jedne te ograničenošću gradskih proračuna i vrijednosti investicija s druge strane, formirani su različiti oblici odnosno mogućnosti financiranja pametnih gradova, uz aktivnu ulogu različitih dionika (nacionalna tijela, financijske institucije, privatni investitori). U novom programskom razdoblju financiranja Europske unije za razdoblje 2014. – 2020. godina jasno je prepoznata i, putem prioriteta financiranja, naglašena uloga gradova u cjelokupnoj kohezijskoj politici. Navedeno se reflektiralo i u ukupno raspolaživom proračunu financiranja, koji je znatno povećan u područjima inovacije, zaštite okoliša, obrazovanja, gospodarstva te ostalih područja koja se tiču razvoja pametnih gradova. Dodatnu pogodnost financiranja u novom programskom razdoblju čini i mogućnost kombiniranja različitih izvora sredstava (npr. sredstva ERDF-a i ESF-a ili pak ERDF-a i kredita Europske investicijske banke (EIB)). Osim toga često su opcije kreditnih jamstava, pozajmice ili ulaganja u kapital dio financijskih programa, a potiče se i korištenje financijskim instrumentima (npr. projektne obveznice EU s dodatnim dijeljenjem rizika uz potporu EU odnosno EIB-a). Pritom su putem središnjih financijskih programa EU dostupna sredstva namijenjena financiranju specifičnih zaokruženih inicijativa u segmentu pametnih gradova, među kojima su primjerice: Horizon 2020 (16 milijardi eura), koji podržava inovativna rješenja.
Osim nedovoljno finansijskoga kapaciteta gradova za financiranje spomenutih inovativnih rješenja često izazov za privatne investitore predstavljaju i neki od sljedećih razloga: percepcija visoke rizičnosti projekata od strane davatelja kapitala (npr. tehnološki, operativni ili tržišni rizik), visoka razina potrebne investicije koju često karakterizira dugo razdoblje povrata, manjak financijskih sredstava u proračunu grada, relativno niska razina financijskog povrata projekta uz visoku razinu društvenog povrata odnosno koristi koju je teže monetizirati.
Suradnja privatnih i javnih partnera najčešće se ostvaruje putem javno-privatnog partnerstva (JPP), koje nastoji iskorištiti profitabilne projekte koji ujedno donose koristi gradovima i građanima, a posebno je izraženo u inovativnim sektorima poput IKT-a, energije i transporta. U Europi je Amsterdam vrlo uspješan primjer te vrste financiranja. Važno je istaknuti da je jedna od glavnih prednosti uvođenja pametnih rješenja porast učinkovitosti pružanja usluga i posljedično ostvarivanje znatnih financijskih ušteda grada i građana. Uštede su, ovisno o vrsti usluge, relativno brzo vidljive i brzo donose korist gradu i građanima. Tako oslobođena odnosno uštedena financijska sredstva dodatno su izvor sredstava za gradski proračun i predstavljaju osnovu za financiranje novih projekata pametnoga grada. Navedene su koristi prepoznali i privatni investitori pa se često upotrebljava model financiranja, osobito u segmentu energije, u kojem privatni partner najčešće preuzima razvoj, izvedbu i financiranje projekata, a povrat investicije ostvaruje očekivanom uštedom u troškovima pružanja usluge. Takav oblik financiranja pametnih rješenja svakako osigurava javnom partneru niže rizike financiranja i osigurava financiranje infrastrukture putem ušteda, ali slično ostalim projektima JPP-a zahtijeva dobru procjenu očekivanih ušteda, a osobito razinu potrebne investicije javnog partnera. Osim toga takav tip projekta često je skuplji izvor kapitala za javnog partnera. Vodeći se nizom istaknutih mogućnosti financiranja rješenja pametnoga grada, bilo nepovratnim sredstvima bilo zaduženjem odnosno u suradnji s privatnim partnerima, mogli bismo zaključiti da pametna rješenja nisu rezervirana samo za bogate, već su primarno usmjereni na gradove koji svoj razvoj ne mogu ostvariti isključivo raspoloživim sredstvima iz svog proračuna. No na gradovima je da razviju sveobuhvatnu strategiju i operativni model razvoja, uspostave i financiranja pametnoga grada. Uspjeh provedbe toga projekta ne ovisi samo o dobrim financijskim mehanizmima već i o dobro postavljenom strateškom i regulatornom okviru te sklopu poticanja inovacija na lokalnoj odnosno nacionalnoj razini. Naglasak je na poticanju integriranog razvoja lokalnih jedinica i kulture odgovornosti gradova za ostvarene rezultate i izvještavanja o njima svih ključnih dionika, od davatelja financijskih sredstava do građana.
