Zaobilaženje limita

U nedavnoj povijesti potrebe grada potaknule su razvoj novih tehnoloških rješenja koja su se primijenila u širem urbanom ekosustavu (npr. senzori, komunikacijske mreže, sustavi za analizu podataka) i nastojala poboljšati digitalnu povezivost pojedinih dijelova grada, odnosno prikupljanjem podataka o pojedinim gradskim uslugama nastojala osigurati lakše i učinkovitije upravljanje njima. Od tada do danas ubrzani razvoj i uvođenje niza različitih tehnoloških rješenja namijenjenih gradovima radi poboljšanja njihove učinkovitosti prepoznati su kao koncept pametnih gradova.

Pametni grad jest grad koji se koristi IKT tehnologijom kako bi infrastrukturu i usluge upotrebljavao učinkovitije i pristupačnije, a razvio je strategiju dugoročnoga pametnog i održivog razvoja te joj prilagodio modele upravljanja i razvoja strateških inicijativa.

Kako bi se razvio održiv koncept pametnoga grada koji će polučiti dugoročnu i najveću korist za gradsku upravu i građane, određivanju strategije pametnoga grada i njezinoj provedbi treba pristupiti strukturirano i sveobuhvatno, uzevši u obzir sve važne sastavnice (potrebe grada i građana, tehnološki, financijski i pravni aspekt i dr.) i relevantne dionike (grad, gradska poduzeća, udruge, država i dr.). Svi relevantni aspekti određivanja i provedbe strategije pametnoga grada vidljivi su na konceptu ‘Vizija pametnoga grada’ koju je razvio Deloitte i uspješno je primijenio u nekoliko gradova.

Prvi je korak u uspostavi pametnoga grada osigurati da se od početka taj koncept promatra kao zaokružen i integriran segment, a ne niz parcijalno uvedenih tehnoloških rješenja u međusobno nepovezanim dijelovima djelovanja grada. To je važno jer se u suprotnom neće polučiti najbolji rezultati i sinergija, mogući kanali i razine usluge te…

Propis o plaćanju PDV-a po naplati, koji vrijedi za male tvrtke, donio je novi trend u poslovanju. Snalažljivi poduzetnici prebacuju problematične partnere koji ne plaćaju na vrijeme u svoje ‘loše tvrtke’ kako bi izbjegli avansno plaćanje PDV-a.

Poduzetnici taj tromilijunski limit ionako zaobilaze. Dvije su osnovne metode. Prema prvoj, poslovanje se rascijepi na više manjih tvrtki te se pazi da nijedna ne upravihodi više od tri milijuna. Nešto se slično događalo kod hrvatskih poljoprivrednih tvrtki kada se govorilo da će one koje dobivaju najviše poticaja zbog uvođenja degresivne stope osnivati svoja poduzeća. Naime, tom se stopom trebalo umanjivati dio poticaja tvrtkama koje bi dobile više od 36 tisuća (sve iznad tog iznosa umanjilo bi se za sedam posto) ili 2,4 milijuna kuna (za 11 posto). Tako su i mali poljoprivredni proizvođači, a i veliki došli u situaciju da formiraju barem još jednu tvrtku kako bi svaka od njih bila ispod tih limita.

Druga je metoda prebacivanje dijela poslovanja na ‘lošu tvrtku’. I onda se na nju kanalizira poslovanje s problematičnim dužnicima koji neredovito plaćaju, odnosno s kojima je rizik (ne)naplativosti prevelik. Tako se izbjegava avansno plaćanje PDV-a u iznosu od čak četvrtine vrijednosti posla za koji se ne zna kad će, odnosno hoće li uopće biti naplaćen. Uostalom, to je model koji je, iako iz drugog razloga, primijenio Hypo Alpe-Adria-Bank, koji je svoje problematične kredite prebacio na tvrtku H-Abduco, koja je lani iskazala 46 milijuna kuna prihoda, ali i gubitak veći od četiri milijarde kuna.

Prijeti li pritom opasnost od manipulacija? Svakako da uvijek postoji opasnost, no stručnjak za trgovačko pravo Mićo Ljubenko smatra da ipak ne treba unaprijed tvrditi kako će se to i dogoditi. Kao primjer uzima jednostavne d.o.o.-ove za koje je postojala bojazan, kada je potkraj 2012. zakonski uvedeno njihovo osnivanje, da će biti sredstvo manipulacije nečasnih poduzetnika, odnosno da će.

1. Manje tvrtke podijele poslovanje među više tvrtki tako da ni jedna ne prelazi prihode od tri milijuna kuna.

2. Poslovanje s problematičnim dužnicima prebacuje se na tvrtku s manje od tri milijuna kuna prihoda.