Home / Biznis i politika / Damllmcko Dechno!

Damllmcko Dechno!

Suprotno od kaotične političke situacije, na ekonomskom planu Makedoniji ide dobro, provedene su mnoge reforme iz udžbenika MMF-a i Svjetske banke. Prema procjenama, gospodarstvo će ove godine rasti za solidnih 3,5 posto, javni je dug smiješnih 40 posto BDP-a, zemlja je raj za investitore.

Kako god mišljenje o Europskoj uniji imali na ovim prostorima, primjer Makedonije i tamošnjeg previranja proteklih tjedana još je jednom jasno pokazao alternativu kretanju prema EU. Zemlja koja je zahvaljujući vanjskopolitičkoj neviđenosti iste te Unije i manjku iskrenog interesa za rješavanje bizarnog problema s Grčkom u vezi s imenom te države ostala izolirana i prepuštena svojim ‘političkim elitama’ opet gori. Kompleksnost situacije u zemljici od dva milijuna ljudi okruženom otvoreno neprijateljskim susjedima daleko nadilazi njezinu veličinu. Splet okolnosti koje su izazvale nove nemire i političku neizvjesnost fascinantno je raznolik, mjerenje veličinom i regionalnim utjecajem te države, i rezultat nekoliko vanjskih i unutarnjih faktora. Dva su događaja u posljednjih nekoliko tjedana ponovno preusmjerila pažnju šire javnosti na zemlju koja je već neko vrijeme bila na marginama europske politike, prvi je teroristički napad u Kumanovu i posljedična policijska akcija, potom veliki prosvjed protiv aktualne vlasti u Skopju. Razlučiti tko govori istinu i u kojem su odnosu svi ti događaji i nije lak posao, svatko priča svoju verziju o tome zastupa li vladu ili oporbu.

S jedne strane, ono što se događalo u Kumanovu početkom svibnja, kada je 70-ak muškaraca albanske nacionalnosti ‘upalo’ u grad i počelo obračun s policijom, navodno s krajnjim ciljem uspostave još jedne, treće po redu, albanske države, na prvi pogled djeluje kao sad već uobičajena eksplozija konstantnih međunacionalnih tenzija. S druge, prosvjed u Skopju tjedan kasnije posljedica je sve autokratskije i očito korumpirane vlasti premijera Nikole Gruevskog i političkog razračunavanja vlasti s oporom. Neki, pak, vjeruju u povezanost svih događaja, pa su se u medijima pojavile razne teorije, među kojima posebno figurira ona vrlo popularna u političkom životu svake zemlje, o namjernom i dirigiranom skretanju pozornosti s ‘pravih’ problema u državi, odnosno političkih makinacija Gruevskog i njegove korumpiranosti. Druga linija razmišljanja jednako spinovskog mirisa govori o namjerom ubacivanju Albanaca uz blagoslov Zapada zbog makedonske opredijeljenosti za ruske energetske investicije u regiji. Izvještaji o stvarnom broju prosvjednika drastično variraju, ali sve se više čini da velike brojke ne odgovaraju istini, odnosno da je riječ bila o manje od 20 tisuća ljudi, što je također respektabilan broj. Na prvu loptu, građani su se okupili u organizaciji oporbe vođene Zoranom Zaevom kako bi protestirali protiv aktualne vlasti ogrezle u korupciji i ilegalnim obračunima s političkim neistomišljenicima. Zanimljivo, događanje građana imalo je nadnacionalni karakter, vijorile su se makedonske i albanske zastave te pozivalo na jedinstvo, sasvim drugačije nego je bilo u Kumanovu.

U skladu s najmodernijim trendovima vani, dio okupljenih odlučio se utaboriti ispred zgrade parlamenta do ispunjenja svojih zahtjeva. Žele, jasno, ostavku vlade, uspostavljanje tehničke vlade i izvanredne izbore, a u široj perspektivi teži se klasici – demokraciji, jednakosti, političkoj odgovornosti, meritokraciji, nastavi niz… Ni ostavke trojice ministara (unutarnjih poslova, obavještajnih službi i transporta) nisu odobrovaljile građane, sada se traži odlazak Gruevskog i njegove stranke VMRO-DPMNE, ali ovaj neće ni čuti. Valja dodati da je Gruevski na vlast došao upravo zahvaljujući prijevremenim izborima prošle godine. Štoviše, od 2006. naovamo premijer je četiri puta bio na prijevremenim izborima, pa se čini da se koncept nedovršenog mandata ukorijenio u makedonskom političkom životu. Bilo bi čudno da netko odradi cijeli ustavom propisani mandat. Ispod, malo je reći napetih, odnosa Makedonaca i Albanaca, odnosa države s EU i NATO-om, kojima se ne mogu približiti jer Grčka blokira svaki napredak zbog neslaganja s imenom Makedonija, šire i nimalo jednostavne geopolitičke slike u regiji te upitne kvalitete vlasti, leži, kao i uvijek, ekonomija. I tu su stvari zbunjujuće jer na papiru Makedonija radi baš ono što treba i ima poželjne rezultate. Sasvim suprotno od kaotične političke situacije, na ekonomskom planu stvari idu u smjeru kakav svjetski financijski vladari mogu samo poželjeti, provedene su mnoge reforme iz udžbenika MMF-a i Svjetske banke.

Makedonija se agresivno reklamira kao investicijski raj regije već godinama i prema procjenama spomenute banke svih banaka iz siječnja gospodarstvo će ove godine rasti solidnih 3,5 posto. U pitanju je u mnogočemu mokri san tržišnih udarnika, korporativni su porezi deset posto i najkonkurentniji u regiji, tvrtku se otvara za dva dana bez minimalnoga kapitala, ulaže se u turizam koji cvijeta i svake godine bilježi rast, javni je dug smiješnih 40 posto BDP-a (zbog čega recentno povećan deficit proračuna na više od četiri posto nije zasad veći problem), inflacija je kontrolirana, tečaj vezan uz euro i 70 posto robne razmjene ide u EU. U prošloj godini Makedonija je prema podacima tamošnje središnje banke privukla 262 milijuna eura izravnih stranih investicija, što je sasvim prijatna brojka. A opet, sve to nije se baš prelilo u bolji život za većinu građana, od kojih je zapanjujućih 30 posto nezaposleno, BDP po stanovniku (prema paritetu kupovne moći) oko 13 tisuća dolara (za usporedbu hrvatski je prema tom kriteriju malo iznad 20 tisuća dolara), a neke procjene sive ekonomije govore o čak 45 posto. Glavni su problemi politička nestabilnost i visoka razina korupcije, za što Makedonci krive upravo vladu Nikole Gruevskog. Usprkos, dakle, školskom pristupu ekonomiji prema kanonima međunarodnih institucija, što uključuje olakšavanje poslovanja, otvorenost ekonomije, niske i predvidive poreze itd., makedonski slučaj pokazuje da takve mjere same po sebi ne jamče prosperitetnu i sretnu državu zadovoljnih građana.