SAJMOVI

Hrvatskoj ove godine trebale bi se održati 284 sajamske priredbe. Namjerno smo stavili da bi se trebale održati, jer zbog krize neke se otkazuju tek neposredno prije. No usprkos problemima u Hrvatskoj primjetno je da su lokalni sajmovi uspješni i, najvažnije, posjećeni. Tako u Bjelovaru, Virovitici, Osijeku i Splitu sajmovi rade, a Zagreb opterećen prevelikim Zagrebačkim velesajmom gubi korak ne samo u regionalnim nego i u hrvatskim okvirima. Razlozi su vrlo jednostavni.

Osim toga sve je više malih tvrtki, obrtnika i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva sa specifičnim proizvodima namijenjenima lokalnom tržištu ili prodaji na kućnom pragu pa su takve manifestacije iznimna prilika da skrenu pozornost na svoje ideje – rekao nam je Goran Gazdek, urednik specijaliziranog portala sajmovi.eu.

Jedan je od najuspješnijih primjera Bjelovarski sajam, koji je promijenio način poslovanja i tako se uspješno uklopio u novu podjelu karata. Poljoprivredni sajam u Bjelovaru može se mjeriti i s onim iz Novog Sada, koji je imao titulu najuspješnijeg sajma te kategorije. Promjena vodstva 2013. godine bila je prekretnica za poslovanje.

Promjene podrazumijevaju reorganizaciju organizacijske sheme, izmjenu u kalendaru sajmova uvažavajući potrebe i interes izlagača, potrebe tržišta i potpunu predanost radnim zadacima svakog zaposlenika s obzirom na zadane mjerljive pokazatelje uspješnosti. Ključ uspjeha je da smo timski odradili jasno zadane ciljeve u pogledu smanjenja troškova poslovanja uza zadržavanje poslovnih prihoda, koje smo većim dijelom i naplatili. S obzirom na financijske pomake u odnosu 2013. u 2014. ostvarili smo dobit veću od 700 tisuća kuna – istaknuo je Davorin Posavac, direktor Bjelovarskog sajma, koji je godinu ranije zabilježio 400 tisuća kuna minusa.

S druge strane dok se u Bjelovaru hvale s dobiti u Zagrebu se hvale sa smanjenjem gubitaka. Iako imaju najveći sajamski prostor od skoro pola milijuna kvadrata, Zagrebački velesajam ne može se vratiti na stare staze slave. Do početka rata slovio je kao perjanica regije, a sada ga izlagači i posjetitelji izbjegavaju. Direktorica Marina Pavković pokušava na sve načine vratiti izgubljeni sjaj. Prvi korak prema tome napravljen je smanjenjem gubitaka za 25 posto.

Ipak pozitivan trend na Velesajmu – Zagrebački velesajam već desetljećima ne radi u punom prostornom kapacitetu, s obzirom na to da je građevna infrastruktura u najvećoj mjeri prilagođena sajamskom poslovanju druge generacije, sajmovanju prošlog stoljeća. Danas sajamske priredbe organiziramo na znatno manjem prostoru od postojećeg, a u ostatku građevnog fonda bavimo se rentnom djelatnošću. Pozitivan trend organizacije tržišno relevantnih priredbi nastavit će se i u 2015. godini realizacijom novih projekata i događaja za koje ciljane tržišne skupine iskazuju opravdani interes – istaknula je Pavković.

Pozitiva vlada među organizatorima sajmova. I oni se nadaju da će kriza napokon proći i da će se to osjetiti i na njihovom proizvodu. U Osijeku hvataju što bolju startnu poziciju kako bi prigrabili što veći dio kolača.

Uvjerena sam da svaka regija treba i može imati svoj sajamski brend – svoje sajamske događaje koji su temeljeni na potrebama i specifičnosti gospodarstva upravo u toj regiji. U kontinentalnoj Hrvatskoj, konkretno u istočnoj Hrvatskoj osnova razvoja je poljoprivreda i proizvodnja hrane, kao i kontinentalni turizam, koji naslonjen na lovstvo, ribolov i ekologiju mora imati snažniju afirmaciju. Svaka regija, pa prema tome i tvrtke koje se bave organizacijom sajmova trebaju u svojoj sredini i specifičnostima svojih gospodarskih tokova prepoznati prioritetne za razvoj specijaliziranih priredbi koje tržište prihvaća – objasnila je Nada Maglaić, direktorica Osječkog sajma.

Za pohvalu je suradnja među sajmovima. Razmjenjuju iskustva, pokušavaju uskladiti kalendare kako bi svi bili uspješni. Iako su konkurenti, rade zajedno na jačanju cijele scene jer to je ključ uspjeha. Na Zagrebačkom velesajmu dobro su detektirali svoje probleme. Europski sajmovi prošli su transformaciju početkom 21. stoljeća i prilagođili model poslovanja suvremenom dobu, kako prostorno tako i programski. Najvećim dijelom orijentirani su na ekspanziju i pozicioniranje prema azijskom tržištu te na proizvodnju relevantnih tržišnih projekata za europsku poslovnu scenu. Na Zagrebačkom velesajmu intenzivno provodimo programsku tranziciju, mijenjajući na kalendaru projekte koji su prirodno ugasli novim, potentnim temama. Paralelno radimo na prostornoj transformaciji, kako na kratkoročnoj tako i na dugoročnoj razini putem programskih smjerova razvoja prostora – pojasnila je Pavković.

Iako je Zagreb trebao biti motor sajamskih priredbi u Hrvatskoj, njegovo životarenje ne osjeti se previše. Ranije spomenuti sajmovi uspjeli bi i s jakim Zagrebačkim velesajmom jer imaju ono što Zagreb nema – podršku politike. Za sajamsku scenu u Hrvatskoj nedostatak se jakog sajma u Zagrebu ne osjeti. Regionalni sajmovi poput onih u Bjelovaru, Splitu i Virovitici razvijali bi se i da ZV ima snagu kakvu je imao do početka devedesetih jer ih vode entuzijasti željni uspjeha uz jaku podršku lokalne sredine – od političkih struktura i turističkih zajednica do gospodarskih i obrtničkih komora. Zagrebački je velesajam izgubio tržišnu utakmicu u vrijeme ratnih zbivanja i sve ove godine nije se uspio vratiti na kartu uspješnih svjetskih sajmova. Zagreb je nekada bio regionalni sajamski centar u kojem je izlagati bilo prestiž za svaku tvrtku koja imalo drži do sebe – smatra Gazdek.

Iako su u posljednje vrijeme odnosi na relaciji Velesajam – Holding bolji, važne godine su izgubljene. Opći sajmovi, kakav je bio jesenski, izumrli su, a ZV je svojedobno smanjio broj specijaliziranih priredbi, pa se sad teško vraća s novim projektima. No zato u Hrvatskoj specijalizirani sajmovi ipak uspijevaju. Jedan od najboljih primjera je Sajam vjenčanja, koji se održava već 18 godina. Ključ uspjeha pojasnila je organizatorica Andrea Bolješić: – Ni po čemu ne zaostajemo za drugim svjetskim sajmovima vjenčanja, čak bih se usudila reći da smo i bolji. Velika zasluga za to ide i izlagačima, koji mnogo ulažu u svoju promociju te se iz godine u godinu trude što bolje predstaviti. Svaka godina za nas je prilika i izazov da postavimo nove standarde prilikom organizacije događaja i podignemo ljestvicu još više – rekla je.

Odličan posao napravio je Split. Tri sajamske perjanice su međunarodni Vojni sajam, Boat Show u organizaciji Vicenzo Blagaića, i Wine Expo Saše Špiranca. On ističe da je problem sajmovi što se previše oslanjaju na politiku i sponzorstvo lokalne zajednice. – Stajališta smo da nijedan sajam ili festival ne bi smio biti sufinanciran s više od 25 posto od njegovih redovnih komercijalnih prihoda, jer se u praksi susrećemo s konkurencijom koju sufinancira lokalna zajednica u iznosima od čak 90 posto od ukupnih prihoda, što konkurenti koji ovise o tržištu stavlja u neravnopravan položaj. Promjenom vlasti takve manifestacije obično nestaju, ali šteta u međuvremenu učinjena nama koji ovisimo o tržištu ne nadoknadiva je – smatra Špiranec.

Ipak, budućnost je sajmovanja u Hrvatskoj svjetla, smatraju naši sugovornici. Ostat će najkvalitetniji koji će moći ponuditi najviše izlagačima i posjetiteljima. – Budućnost je u malim regionalnim i lokalnim sajmovima pa bi se u tom smjeru trebala razvijati ponuda. Sajmovi bi trebali biti koncizniji i trajati kraće kako bi bili efikasniji i racionalniji. Nadalje, trebalo bi osnovati Hrvatsku asocijaciju sajmova ili udrugu organizatora. Bilo je takvih inicijativa, ali nisu naišle na plodno tlo – zaključio je Gazdek.

Iako će se teško dostići München ili Frankfurt, gdje odlaze naši brojni obrtnici, hrvatski sajmovi moraju i mogu više. Kriza je bila opravdanje, ali s njenim završetkom trebat će prionuti poslu i reformama. Stari su modeli sajmovanja gotovi, a za nove modele hrvatski sajmovi, pogotovo onaj najveći, nisu bili spremni. Vrijeme mu je da se brzo prilagodi ili će skroz nestati s karte sajmovanja i Zagreba.