Svaka sudska presuda o švicarskim francima

Vrhovni sud potvrdio je prošlogodišnju presudu Visokoga trgovačkog suda.

Izaziva veliku pozornost svekolike (ne)zainteresirane javnosti. Ili prosvjeduju ‘švicarski’ dužnici ili banke. Ili se ljute ostali dužnici s deviznom klauzulom, ili oni rijetki koji nemaju nikakvo kreditno opterećenje, i ne žele plaćati tuđu lakovjernost. No najnovija odluka Vrhovnog suda vrh je ledenenog brijega licemjerja hrvatskog pravosuđa. Nije problem u tome što je Udruga Franak već najavila ustavnu tužbu. Ne smeta mi ni što je sudski pravorijek legalizirao deviznu klauzulu, zbog čega su bankari otvarali najskuplje šampanjance. Isto vrijedi i za drugi dio presude, koji proskribira promjenjive kamate, i daje nadu dužnicima da će ipak dobiti povrat manjeg dijela rasta mjesečnih rata. Problematično je to što će ova presuda, umjesto da bude konačni pravorijek, tek izazvati lavinu sudskog pripetavanja. Jer svaki dužnik najprije treba tužiti banku ne bi li došao do odštete u skladu s odlukom Vrhovnog suda. Radi li se tu zaista o zaštiti krupnog kapitala (kako optužuje Franak) ili je riječ jednostavno o nekompetentnosti koja traži dodatna sudska pojašnjavanja u pojedinačnim tužbama. Vrhunac je pak ostavljeno otvorenim pitanje zastare, odnosno, za koje će se razdoblje uopće dosuđivati povrat preplaćenih, ništetnih promjenjivih kamata. No postoji poslovni rezon o stvaranju potražnje za vlastitim proizvodom. Tako je sudstvo kreiralo dodatnu potražnju za uslugama sudaca i odvjetnika. Priznajem (i to ne prvi put) da imam stambeni kredit u švicarskim francima. Sam snosim odgovornost za svoju procjenu, ali bio bih sretniji kad bi se bankari lijepo dogovorili s državom i pravosuđem da nisu krivi i da je put do (našeg) dužničkog pakla bio popločen (njihovim) dobrim namjerama. Ali, Vrhovni sude, nemojte nas pretvarati u vrhovne majmune!

Dok su jedni slabi na zapošljavanje, drugima je Ahilova peta na četiri kotača. Najnoviji je slučaj Karamarkove vožnje luksuznog mercedesa terenca koji ima u najmu tvrtka njegove partnerice Ane Šarić. (Doduše, šefu HDZ-a lakše je odgovarati političkim protivnicima o autu nego svojim…)

Siniša Hajdaš Dončić jedan je od najzaposlenijih ministara u Vladi. I najviše radi na tome da se riješi što više ingerencija. Upravo privatizira cestovni i zračni prijevoz. Cestovni privatizacijski paket s IPO-om ide samo što nije pušten u javnu raspravu. HAC-ONC dobiva prije privatizacije 50-godišnju koncesiju na upravljanje s 1100 kilometara autocesta, u koje ulaze i još neizgrađene dionice Velika Gorica – Jakuševac i Osijek – mađarska granica.

Godina je dana prošla od velike poplave u Slavoniji. Ta drama ujedinila je Hrvatsku, mediji su bili zatrpani izvještajima o stanju na terenu, i o humanitarnim akcijama. Svi su se trudili pomoći. Čak i država, ali, nažalost, nekompetentno. Šef Civilne zaštite potop je pratio iz Pariza, a ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje skrivao se tih dana u mišoj rupi. Ni tijela gonjenja nisu se proslavila – godina im nije bila dovoljna za provjeru informacije o razlogu pucanja novog nasipa. Tako još ne znamo je li Slavonija poplavljena zato jer je kopan šljunak za autoceste.