Feminizam i društvene norme

Su svi likovi u seriji sasvim namjerno loši u većoj ili manjoj mjeri. Vječna tema je poznati scenarist Joss Whedon, deklarirani feminist koji posvećuje veliku pozornost ženskim likovima, ali i on je postao predmet rasprava o tome koliko je zapravo feminist. Razlog za njegov pad iz milosti? U posljednjem filmskom hitu koji je napisao, ‘Osvetnici: doba Ultron’, superjunakinja Black Widow nije dovoljno važna u narativu filma, a ima i nekih diskutabilnih dijaloga, misle stručnjakinje za ženska pitanja i scenarije. Joss Whedon može vratiti svoju člansku iskaznicu, nije više feminist.

Pa je tu vječna rasprava o tome što je debelo, mršavo, lijepo, ružno, kakve bi se to žene smjelo i na koji način slikati, treba li prozivati pretile žene ili ih tapšati i nuditi im još jedan kolač itd. To je, pak, cijela rasprava za sebe, čiji je feministički kut tek jedan od elemenata. Dobar je primjer nedavna objava savršeno utegnutog tijela manekenke Sarah Stage na njezinom Instagramu odmah nakon porođaja izazvala je mnogo bijesnih komentara žena koje nemaju takvo tijelo. Tema koje svako malo iskaču ima još, ovo je tek selekcija najpopularnijih okupacija mahom salonskih ‘feministkinja’ čiji se aktivizam uglavnom iscrpljuje na pisanju bijesnih tekstova i komentara po društvenim mrežama.

Taj oblik feminizma nema gotovo nikakve veze s promoviranjem jednakosti žena u društvu, iako je svakako riječ o jednoj verziji unutar sve heterogenijega kampa u kojem se sukobljavaju uglavnom žene s drugim ženama. Ipak, takva varijanta feminizma iznimno je zastupljena i medijski eksponirana s često vrlo konkretnim utjecajem na stvari. Riječ je o ‘otimanju’ i eksploatiranju prijekopotrebnog društvenog cilja u svrhu opravdanja vlastitih kompleksa i percipiranih nedostataka.

Ponašanje nekih samopozvanih feministica sve više počinje podsjećati na neku vrstu obrnute vjerske ili moralne policije, baš poput Saudske Arabije, koja si uzima za pravo normirati na etičkoj, moralnoj, estetskoj, seksualnoj, profesionalnoj i svakoj drugoj razini ponašanja drugih žena, ali i muškaraca u skladu sa sasvim privatnim motivima i kriterijima. Obrnuta diskriminacija, redovito implicirana u takvim slučajevima, toliko je očita da je ne vrijedi ni spominjati. Odbijajući stereotipe o ženama, određena skupina istovremeno ih s nevjerojatnom lakoćom upotrebljava za muškarce.

Oglas jednoga autobusnog prijevoznika u Velikoj Britaniji izazvao je bijes ‘za- jednice’, odnosno vojske anonimnih korisnika društvenih mreža nakon što su autobuse oblijepili reklamama na kojima polugole žene i muškarci drže natpis ‘Ride me all day for 3 pounds’ (ride – voziti ili jahati, igra riječi sa seksualnom konotacijom). Muškarce nitko nije primijetio, niti se brinuo zbog seksualizacije njihovog tijela, ostalo je samo zabilježeno žensko tijelo koje poziva da ga se ‘vozi’ cijeli dan za samo tri funte. Usljedila je, naravno, isprika kompanije i povlačenje reklamne kampanje.

Nedostatak humora, dobrog ili lošeg, inače je kronična boljka svih internetskih boraca za razna prava, pa tako i prava žena. Konačni rezultat spomenutog ‘feminizma’ samo je još jedna usko definirana dogma s monopolom na mizoginiju u rukama jedne društvene skupine koja odlučuje o pravovjernosti, proziva, etiketira i izopćuje prema principu tko nije sa mnom, protiv mene je. Zvuči jako poznato.