Hrvati u zaostatku

Nastavak s prethodne stranice

Knjige se slabo prodaju jer su skupe, a skupe su jer se tiskaju u malim nakladama. Naklade su pak male jer se slabo prodaju. Primjerice, ‘Alan Ford’, sinonim za strip, stoji 14 kuna i ima nakladu od dvije tisuće primjeraka. Kako onda očekivati da će se prestižna izdanja prodavati u više primjeraka? Bio bih sretan kad bi se moji stripovi prodavali za trećinu cijene, no tržišno je to neodrživo – tvrdi Šunjić.

Crtane romane kakve izdaje Fibra uglavnom prodaju velike knjižare poput Algoritma ili Profila ili pak strip–knjižare. Trenutačno poslovanje knjižara vrlo je loše, većina ih je u ozbiljnim problemima i često ne plaćaju izdavače unatoč visokim maržama. Strip–knjižare u malo su boljoj situaciji, no i one su teško podnijele teret krize, nekima se kao rezultat pada potražnje prepolovio promet.

Mnogi žale za time što više nemamo pravog autorskog stripa. Najveća hrvatska imena među crtačima posljednjih 10 do 15 godina rade u inozemstvu, uglavnom za američke izdavače. Autori poput Kordeja, Ribica, Parlova, Sudžuke, Talajića na stranim su tržištima jako cijenjeni, no crtači prema tudim scenarijima, kao što je slučaj s američkim Marvelom. Crtači na drugim tržištima po stranci navodno dobivaju nekoliko stotina dolara; ako prosječan strip ima od 20 do 30 stranica, nije teško zaključiti da nema baš mnogo mogućnosti financiranja njihova rada u Hrvatskoj. To bi eventualno mogli novinski izdavači, no oni su sami u problemima i da bi im se takvo što isplatio, morali bi imati goleme naklade.

U Jugoslaviji je na tjedan izlazilo barem pet revija posvećenih stripu, uza stripove koji su izlazili zasebno. Od strip–junaka iz mladosti koji se još mogu naći na kioscima ostali su Alan Ford, Zagor, Corto Maltese, Asterix, Talični Tom, Tex i sl. Produkcija dječjeg stripa također nije ni blizu nekadašnjoj: tržište se svelo na nekoliko časopisa kao što su nekadašnja perjanica dječjeg stripa ‘Modra Lasta’ ili ‘Radost’. Naravno, tu su i superjunaci poput Spidermana ili oni koji se produciraju na valovima filmskih ‘blockbustera’.

S obzirom na situaciju u izdavaštvu i knjižarstvu može se očekivati da će se izdavači sve više fokusirati na web–trgovine i digitalna izdanja. Za razliku od nekih drugih zemalja i nekih drugih tržišta kao što su glazba i film, u Hrvatskoj digitalna izdanja stripova još nisu uzela maha, a u SAD–u, primjerice, digitalni strip uzima sve veći postotak tržišta. U Americi se jedna sveska, u kojoj se jedna epizoda prikazuje na 22 stranice, naplaćuje tri dolara. Ako strip ima šest nastavaka, njegov format knjige naplaćuje se dvadeset dolara. Teži se tome da se cijena digitalnog izdanja izjednači s tiskanim.

Međutim, strip je specifičan medij i njegov je fizički oblik nezamjenjiv jer je kvaliteta crteža ključna, a mediji poput tableta teško mogu prikazati stranicu stripa u svoj njegovoj veličini i ljepoti. Uz to, ljudi nisu naviknuti plaćati digitalni sadržaj, već se služe piratskim kanalima i besplatno preuzimaju izdanja. Iako su zlatne godine stripa u Hrvatskoj ostale u prošlom stoljeću, a njega zamijenili neki drugi oblici zabave, scena crtačkih romana na neki je način opstala. Koliko god crtači bili teški i tašti, a izdavači i distributeri gramzivi, i koliko god se u toj maloj niši igrači na tržištu prepirali, uvijek će postojati publika koja će, kupujući stripove, kupovati svoju mladost.