Lošinj je zelen, obrastao šumom i okružen mnogim uvalicama s prekrasnim plažama u koje često zalaze i dupini. Cres je pak visok i surov, no oba su otoka predivna.
Nisu Grci pisali ili urezivali u ploče kuharice u današnjem smislu pa je Lidija Kosmos, profesorica povijesti i sociologije u Srednjoj školi Ambroza Haračića u Malom Lošinju, sa svojim učenicima ispitivala tekstove iz antičke književnosti. Otkrili su da se mediteranska kuhinja nije previše promijenila do danas. Na banketima su se blagovale riba i drugi plodovi mora, meso i povrće, a na simpozijima, razgovorima i zabavi nakon banketa, vrlo često s orgijama, i to s dječacima, pilo se vino, koje je uz maslinovo ulje i žito bilo osnova antičke gastronomije. Valja reći da vino u staroj Grčkoj nije nalikovalo današnjemu. Dodavali su mu smolu da se ne bi kvarilo, zbog čega je bilo gusto i gotovo nepitko. Zato se miješalo s vodom, a pijenje čistog vina smatralo se barbarizmom.
Tragom saznanja povjesničara krenuli su drugi nastavnici malološinjske srednje škole, Milan Žunić i Ivan Lukić. Oni su sa svojim učenicima osmislili desetke jela za Apoksiomenov banket. I nije na tome stalo. Turistička zajednica Malog Lošinja pokrenula je Feštu lošinjske kuhinje tijekom koje sedamnaest restorana iz Malog i Velog Lošinja te Nerezina priređuju jela po receptima za koje se vjeruje da sliče onima iz antičkog doba, a sve po promotivnoj cijeni: tri jela i čaša vina 115 kuna.
U legendarnom restoranu Artatore, koji pamtim po jednoj od najbolji janjetina na lešo pripremljenoj prije gotovo dvadeset godina na poseban zahtjev malog društva, tako pripremaju janječke kotlete u crnom vinu na bobu s krpicama te antički kolač od jabuka, meda i badema. Bocca Vera nudi sipe s bižima i njo-kima, ili kako se već ta tjestenina zvala u grčko doba, te pitu od skute, Bora bar iz Velog Lošinja piletu paštetu s kaparima, inčunima i kaduljom, a Manora iz Nerezina svinjski file punjen sokom od dumbira (valjda je iz Indije i prije više od dva tisućljeća stizao u Grčku), uz rižoto s kremom od buče.