Prof. dr. sc. Ljubo Jurčić

Da bi Hrvatska izašla iz krize, treba imati 15 milijardi eura investicija na godinu umjesto sadašnjih sedam milijardi eura, poručio je prof. dr. sc. Ljubo Jurčić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu u prezentaciji ‘Hrvatska – reforme za izlazak iz krize’ održanoj na četvrtom Gospodarskom forumu Splitsko-dalmatinske županije u Splitu. Problemi s kojima su suočava hrvatsko gospodarstvo zbog kojih nema rasta BDP-a visoka su nezaposlenost, mala proizvodnja, male plaće i mirovine, malen izvoz i veliki dugovi. Uzrok velikoj nezaposlenosti nedostatak je proizvodnje, a osim nezaposlenosti danas su veliki dugovi građana i poduzeća.

Profesor Jurčić objasnio je da problem visoke nezaposlenosti u Hrvatskoj nije posljedica globalne ekonomske krize, nego je dugotrajan i vuče korištenje još od 1960., otkad Hrvatskoj kronično nedostaje pola milijuna radnih mjesta. Velika zaposlenost u bivšem sustavu postizala se komandnim zapošljavanjem, otvaranjem nepostojećih radnih mjesta, a prikrivala ju je i velika emigracija stanovništva.

U tranziciju smo ušli s petsto tisuća nezaposlenih – kaže profesor Jurčić i naglašava da je povećanje zaposlenosti prioritet, a zaposlenosti nema bez povećanja proizvodnje. Proizvodnja otvara nova radna mjesta, povećava izvoz i dohodak te smanjuje dugove. Uzroci hrvatske ekonomske krize srednjoročni su i kratkoročni. Dugoročni su industrijska revolucija koja je zaobišla Hrvatsku, komandna i dogovorna socijalistička ekonomija, ekonomski nacionalizmi u bivšoj državi, nesposobnost hrvatske politike u otvaranju radnih mjesta još od 1960. te prezaposlenost. Srednjoročni uzroci ekonomske krize odnose se na tranzicijske pogreške: privatizaciju umjesto restrukturiranja poduzeća, tržišno gospodarstvo bez regulatora, liberalizaciju vanjske trgovine bez pripreme domaćega gospodarstva, tranzicija iz regionalne (jugoslavenske) ekonomije u nacionalno gospodarstvo potpuno je izostala, tečajna politika i nerealno nisko određen devizni tečaj 1993., subvencije, devizna klauzula (izguravanje kune kao domaćeg novca – najjačeg instrumenta ekonomske politike), mirovinska reforma, drugi mirovinski stup donosi dva posto deficitu BDP-a, a u javnom dugu 20-ak posto, te zamjena ciljeva i instrumenata ekonomske politike.

Političke pogreške kratkoročni su uzroci ekonomske krize i odnose se na podizanje PDV-a i cijena energenata, rezanje javne potrošnje, stečajeve, nedostatak politike za zaustavljanje krize i politike za podizanje nacionalnog dohotka te nedostatak strategije dugoročnoga društvenog razvoja i gospodarskog rasta.

Profesor Jurčić smatra da su zapreke izlasku iz krize pogrešna ekonomska politika, zamjena ciljeva i instrumenata, neizgrađenost državnog sustava i neodgovarajuća institucionalna infrastruktura, nejasni postupci i nepostojanje stalna kontrolinga. Predlaže deset reformi za izlazak iz krize, odnosno veliku tranziciju koja bi se provela u dvije faze. Prva faza trajala bi godinu-dvije i odnosila bi se na reforme monetarnog sustava, javnih financija i gospodarske politike te politiku smanjivanja dugova i restrukturiranje javnih poduzeća. Drugu fazu velike tranzicije trebalo bi provesti u roku od dvije do četiri godine, i to reformiranjem javne uprave, teritorijalnim preuređenjem i reformom političkog sustava, politikom izgradnje nacionalnog identiteta, izgradnjom vanjske politike te politike zaštite okoliša i održivog razvoja.

Prema riječima profesora Jurčića, u Hrvatskoj se zbog velikih podjela nužno dogovoriti o onome što ujedinjuje i političare i narod; može, primjerice, biti riječ o nekoliko ličnosti, a sva neslaganja moraju se ostaviti povijesti i krenuti naprijed.

Vrlo je važno kuni vratiti sve funkcije novca i otvoriti postupak uklanjanja devizne klauzule s konačnom zabranom, prebaciti zaduživanje države na domaće financijsko tržište s kamatama ne višima od dva posto i ograničiti zaduženje države na međunarodnom financijskom tržištu te financirati infrastrukturu, energetiku i strateške djelatnosti prema minimalnoj kamati ne višoj od dva posto – kaže profesor Jurčić, koji predlaže zamrzavanje drugoga mirovinskog stupa i vraćanje doprinosa u prvi stup, što bi smanjilo deficit proračuna za pet milijardi kuna. Također predlaže zaduživanje na domaćem tržištu uz niže kamate, što bi pak smanjilo kamate za pet milijardi kuna, te smanjenje PDV-a na 22 posto, a nakon zdrava rasta smanjenje na 20 posto. U sklopu te reforme predlaže maksimalno usmjeravanje javne potrošnje prema domaćoj proizvodnji i ukinuće subvencija koje potiču uvoz.

Problem velikih dugova profesor Jurčić riješio bi povećanjem zaposlenosti i proizvodnje, pri čemu bi država morala poduprijeti poduzetnike u pristupu tržištima istraživanjem i promidžbom, pribavljanjem novih tehnologija, kreiranjem novih proizvoda, obrazovanjem i financiranjem. Ti bi se dugovi smanjili i povećanjem plaća i mirovina te smanjenjem zateznih kamata. Profesor Jurčić prebacio bi troškove ovrhe na teret države, reprogramirao bi dug i zamrznuo ga na godinu dana te pokrenuo pregovore o smanjenju duga, dio duga otpisao bi te uveo zakon o osobnom bankrotu kad bi se broj blokiranih smanjio na uobičajenu razinu.

Smatra da bi trebalo osnovati institucije koje će provoditi politiku smanjivanja dugova i reformirati gospodarsku politiku povećanjem proizvodnje, zatim u roku od dvije godine povećati proizvodnju u sadašnjim kapacitetima te u tom razdoblju graditi i nove kapacitete u postojećim proizvodnim djelatnostima, a u roku od pet godina stvoriti uvjete za nove djelatnosti s većom dodanom vrijednošću. Cilj je u prvoj fazi postići stope rasta proizvodnje od 20-ak posto na godinu u idućih pet godina u djelatnostima s malom uvoznom ovisnošću.

Da bi se sve to postiglo, treba izraditi strategiju za svaku djelatnost posebno na kojoj će zajednički raditi poduzetnici i političari. Država treba podupirjati investicije i povećanje potražnje domaćih proizvoda smanjenjem poreza, povećanjem transfera umirovljenicima (povećanje ukupnog iznosa mirovine oko tri posto, što bi bilo malo više od milijarde kuna). Osim toga, država bi svakom umirovljeniku trebala dati vaučer od tisuću kuna na godinu za odlom u hrvatskim hotelima izvan sezone i još tisuću za obrtničke usluge. Jednako bi trebala podupirati radnike, učenike i studente.

Mnogo važnije od podjele vaučera jest povećanje izvoza, u čemu treba angažirati diplomaciju, a izlasku iz krize pomoglo bi i plaćanje javne nabave iz inozemstva domaćim proizvodima.