Predsjednik, glavni direktor i osnivač Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu Klaus Schwab još nije spreman prepustiti mjesto nekom drugom, ali namjerava sve pripremiti za dan kad se to dogodi. Tako će reorganizirati svoju konferencijsku grupaciju, među ostalim odvajanjem funkcija predsjednika i direktora, čime bi otvorio put nasljedniku. Schwab se na preustroj odlučio prije svega zbog promjene statusa svoje organizacije u očima švicarske vlasti, koja WEF od ove godine više ne smatra neprofitnom organizacijom.
Više nadzora prenijet će na povjerenike, među kojima se ističe šefica Međunarodnoga monetarnog fonda Christine Lagarde, ali nije propustio pripomenuti da se sjajno osjeća, poput 50-godišnjaka u dobroj kondiciji.
U temelju je njegove odluke i nešto ovostraniji razlog, ne samo neizbježni problem smrtnosti. Schwab se na preustroj odlučio, prema vlastitom priznanju, zbog promjene statusa svoje organizacije u očima švicarskih vlasti, koje WEF od ove godine više ne smatraju neprofitnom organizacijom, već klasičnom međunarodnom organizacijom. Premda je WEF bez daljnje od svog osnivanja 1971. do danas postao jedan od najznačajnijih konferencijskih bendova u povijesti, koji prihvaća najistaknutije uzvanike iz svijeta politike, ekonomije, medija, akademskih zajednica i biznisa, ozbiljnost s kakvom je problemu nasljednika pristupio, kako on tako i mediji, djeluje pomalo pretjerana. Riječ je ipak o mnogo pričanja, pogađanja, mudrovanja i skupog umrežavanja koje više dijagnostičira i nudi eventualno općenita rješenja, mnogo manje izravno utječe na razvoje događaja u velikoj mjeri jer i ne nudi neke jedinstvene zajedničke zaključke.
Ljudi koji se tamo pojavljuju često su među najmoćnijima na svijetu u danom trenutku, ali je svijet nešto kompleksniji skup procesa koji ne ovise isključivo o razgovorima u Davosu. S druge strane, u Financial Timesu skloni su mu dati za pravo, s obzirom na to da je Schwab dao savim novu dimenziju konceptu elitističkih konferencija i bio umnogome pionir nečega što je danas vrlo razgranata industrija. I sam priznaje nove vjetrove modernih telekomunikacija i predviđa da za nekoliko desetljeća neće više ni biti konferencija, ali ga to nije spriječilo da povuče potez koji je na kraju obilježio ovogodišnji Davos. Kompanije koje žele status takozvanoga ‘strateškog partnera’, njih oko tisuću, za tu čast morale su platiti čak sto tisuća švicarskih franaka više nego lani kada je naknada iznosila 500 tisuća franaka.
Cijena uključuje pravo na pet sudionika koji osim na središnjoj konferenciji u Davosu mogu sudjelovati i na drugim, regionalnim događajima iz WEF-ovog portfelja. U organizaciji su povećanje naknade opravdali dodatnim sadržajima poput uračunavanog sudjelovanja na kineskoj verziji sastanka (od 2007. održava se godišnji ‘Ljetni Davos’ u Dalianu ili Tianjinu primarno namijenjen ekonomijama u razvoju), veće mogućnosti sudjelovanja u raspravama i više mjesta dostupnih za regionalne sastanke. Usprkos tome, potez je neobičan za nekog tko je svjestan umiruće prirode klasičnih konferencija, pogotovo imajući u vidu ne baš pozitivne reakcije s druge strane i razgranatu konkurenciju koja isto nudi ozbiljne uzvanike za manje novca.
Nije teško pogoditi, potez nije dočekan s oduševljenjem, premda su bukači u medijima željeli ostati anonimni, što govori da Davosu još nije istekao rok trajanja. Neki su se tako požalili medijima da je potez ‘nečuvan’ i podsjetili na dodatne troškove koje strateški partneri moraju platiti osim godišnjeg honorara, poput smještaja i puta. Što je važnije, u pitanje su doveli isplativost investicije u relaciji s dobivenom vrijednošću, ustvrdivši da Schwab možda malkice precjenjuje svoj proizvod. No činjenica da su zasad ostali u sjeni sugerira kako to još uvijek nije tako jer se željelo izbjeći otvoreno zamjeranje organizatoru. Njihova procjena stoga je, čini se, bila ipak na mjestu unatoč gundanju, ali pitanje je može li sastanak u Davosu još dugo održati postojeći imidž. Prema svemu sudeći, zenit tog događaja polako prolazi, premda je brend i dalje jak.
