Maju nikakvog smisla, otisnula se na Bali gdje je, kako tvrdi, upoznala, čula i saznala da nije jedina, nego da je, naprotiv, digitalnih nomada poput nje stotine tisuća, ako ne i milijuna Zemljana. Kako je navela u svom tekstu, milenijci se lakše odlučuju na takvo rezanje korijenja jer su takozvani naraštaj bez prtljage ili, kako digitalna stručnjakinja Mary Meeker kaže, ‘naraštaj s jako malo imovine’. Manje imovine u odnosu na prethodne naraštaje dijelom se objašnjava time da zbog gospodarske krize nisu skloni kupiti nekretninu ili je ne mogu kupiti ili čak dobiti stalan posao, a dijelom zbog toga što naraštaji rođeni od početka osamdesetih do novog milenija više ‘briju’ na iskustvo nego na posjedovanje. Drugim riječima, njima je iskustvo mjerilo društvenog statusa.
Takav, drugačiji pogled na život, glad za novim iskustvima, opća neizvjesnost i potreba za širenjem vidika temeljni su razlozi zbog kojih suvremeni nomadi postaju sve češća pojava, ali i zanimljiva niša tvrtkama u segmentu putovanja. Nomadi, osim ako ne lutaju zemljom čije je ime otisnuto na njihovu rodnom listu, u svakoj su drugoj državi stranci, turisti koji će možda manje trošiti od onih konvencionalnih, ali im se svejedno mogu ponuditi zanimljive usluge. Spomenuta tvrtka Airbnb sjajno se uklopila u tu nišu jer posredovanjem u iznajmljivanju stanova, soba i apartmana omogućava turistima da se osjećaju ‘kao doma’. Možda baš zato što ove retke pišem u zagrebačkom stanu, blagovaonici koja pola dana služi kao ured, zavidim na odvažnosti i pomalo romantičnom, boemskom životu suvremenih nomada (premda mi je jasno da je njihova non-stop povezanost s digitalnim gadgetima daleko od boemštine).
