Branitelji su već mnogo dulje od mandata ove vlade populacija nad kojom se provodi politički inženjering, koja se dijeli, koja se korumpira i/ili obespravljuje te preko koje se vodi politika.
Ako je onaj prošlotjedni krešendo braniteljskog prosvjeda na Trgu i u crkvi svetog Marka bio, zapravo, poticaj za početak razgovora između premijera Zorana Milanovića i predstavnika prosvjednika, njihov se razgovor u ponedjeljak u Vladi, vjerujem, ipak može označiti kao uvod u kraj prosvjeda. Na prvi se pogled to možda ne čini tako. Ali taj kraj sada žele svi: Zoran Milanović, koji takvim završetkom ne bi izišao iz prosvjednog maratona kao gubitnik. Naprotiv, mogao bi na njegovu završetku čak ubrati bodove. Žele ga i prosvjednici, koji su nakon sedmomjesečnog logorovanja ispred Ministarstva branitelja potrošili i sebe, i prvobitnu snagu, i sadržaj prosvjeda. A ni HDZ-u, koji je u prvom razdoblju podupirao prosvjednike, više nije u interesu da ga se povezuje s prosvjedom koji se rasplinja. Ta želja da se sve završi prije ljeta bila je primjetna i kod premijera Milanovića i kod predstavnika prosvjednika na razgovoru u Vladi. Pitanje je samo kako to učiniti da nitko ne bude poražen i da svi pobijede.
Što je, zapravo, ostalo od toga sedmomjesečnog, čini mi se najduljeg, ali sva kako najetipičnijeg, prosvjeda u suvremenoj Hrvatskoj? Netipičnog po tome što u uređenim državama ratni veterani i država ne ratuju međusobno, ne uređuju prava prosvjedima, ne polemiziraju javno, nego bez obzira na promjene vlasti i različite političke sklonosti svaka vlast uvijek povlađuje svojim veteranima i fotografira se s njima, a veterani se kao organizirana skupina nikad ne suprotstavljaju vlasti bez obzira na ideološke razlike. Nije uobičajeno ni da se odnos između države i veterana rješava s pomoću ministarstva, dakle izravno iz izvršne političke vlasti, ali Milanovićeva vlada naslijedila je Ministarstvo branitelja, a branitelji su već mnogo dulje od mandata njegove vlade populacija nad kojom se provodi politički inženjering, koja se dijeli, koja se s jedne strane korumpira, a s druge obespravljuje, upotrebljava i zloupotrebljava, preko koje se vodi politika.
U to naslijeđeno stanje ministar Predrag Matić, prethodno pripreman za ministarsku zadaću u uređu bivšeg predsjednika Ive Josipovića, ušao je posve netipično: agresivnom akcijom lova na tzv. lažne branitelje objavom braniteljskog registra na internetu. Cilj je bio stavit pod sumnju i ponižiti sve, navodno tražeći ‘lažnjake’. Epilog je bio loš za Matića: lov na tzv. lažnjake, koji je, prije svega, imao ulogu difamacije i bacanja sumnje na cijelu braniteljsku populaciju, nije uspio, ali zato se broj registriranih branitelja povećao u odnosu na prethodno stanje – jer, jednostavno, kriteriji su takvi, unaprijed stvoreni da obesmisle sâm status branitelja. Lov na početku mandata vratio se kao bumerang na kraju. Ivo Josipović izgubio je predsjedničke izbore velikim dijelom upravo zbog braniteljskog prosvjeda u kojem je jedan od zahtjeva bila smjena ministra Matića.
