Pitanje je hoće li lipanj doista donijeti razrješenje epske priče o grčkom dugu

Posljednji su rokovi tu. Otplata rate od tristo milijuna eura MMF-u stiže ovaj petak, sljedećih nekoliko tjedana 1,2 milijarde eura, a dogovor nije postignut. Sada najveći problem nisu Europska središnja banka i EU, dugo najvrđi orasi, već MMF, a najnaklonjenija je Grčkoj – Europska komisija.

Priča o grčkom dugu polako, ali sigurno ulazi u svoju posljednju, najneizvjesniju fazu, posljednji rokovi za postizanje dogovora s međunarodnim kreditorima sve su bliže. Aktualni program pomoći Grčkoj službeno istječe potkraj ovog mjeseca, zbog čega se postavlja pitanje tehničke izvedivosti ako dogovor i bude postignut (ratifikacije u parlamentima, primjerice). Ipak, Međunarodni monetarni fond izrazio je spremnost da odgodi sve rate na kraj mjeseca kako bi time ostavio malo dodatnog prostora za realizaciju eventualnog sporazuma (doduše, riječ je o pravilu, ne dobroj volji, zemlje imaju pravo tražiti ‘spajanje’ više mjesečnih rata u jednu). No dogovor i dalje nije na vidiku, a informacije o mogućem razvoju variraju od osobe do osobe, s tim da su se pozicije u posljednjih nekoliko dana izmijenile i više je nemoguće pratiti sve promjene, a nije ni jasno kome vjerovati.

Sada najveći problem, čini se, nisu Europska središnja banka i Europska unija, dugo vremena najtvrdi orasi, već MMF, a najnaklonjenija Grčkoj pokazuje se upravo Komisija. I optimizam je naglo promijenio strane, grčki premijer Aleksis Cipras ističe da su stajališta međunarodnih institucija nerazumna, iako su upravo grčki dužnosnici tjednima tvrdili suprotno, dok povjerenik za digitalnu agendu Günther Oettinger najavljuje mogućnost dogovora do kraja ovog tjedna. Christine Lagarde, šefica MMF-a, dogovor ne smatra izglednim u ovom tjednu.

Grčka je dva puta uspjela neočekivano prikupiti novac za prispjele rate, no posljednji su put gotovo doslovno istresali novac iz madraca, odnosno povukli su svu gotovinu iz jedinica lokalne uprave i iskoristili postojeći polog u Međunarodnom monetarnom fondu, pa se sada čini kako zaista nemaju više novca. U svojim stajalištima ipak ne popuštaju, barem kada su u pitanju ‘crvene linije’, nekoliko područja u kojima jednostavno ne žele pristati na kompromis. Navedno su najveće zapreke za oslobađanje preostalih 7,2 milijarde eura iz postojećega drugog programa pomoći – mirovinski sustav i tržište rada. Cipras je u francuskom Le Mondeu optužio drugu stranu za apsurdne zahtjeve i želju oštrog kažnjavanja Grčke, što može biti loše, ali i dobro. Naime, u jednoj varijanti to sugerira veliko razilaženje u stajalištima dviju strana, no u drugoj bi se moglo protumačiti kao posljednji pritisak prije razrješenja natezanja koje traje otkada je početkom godine Siriza preuzela vlast. Koja god bila namjera, ova nagla promjena stajališta, lako moguće pokušaj dodatnog zbuživanja protivnika ionako dotjeranog na rub živaca, iznenađuje preokret s obzirom na to da su Grci mjesecima uporno govorili o skorom postizanju dogovora. S druge strane, međunarodni kreditori bili su iznimno oprezni, odbacujući vjerojatnost brzog razrješenja. Stvari su sada zaista ozbiljne, unatoč činjenici da je već niz proizvoljnih rokova nakon kojih je trebao nastupiti armagedon probijeno. Novca ponostaje i otplata rate od 300 milijuna eura MMF-u ovaj petak mogla bi Atenu staviti pred neugodan izbor – isplati plaće i mirovine ili vjerovnika. To je čak i manji problem, u sljedećih nekoliko tjedana morat će negdje naći novih 1,2 milijarde eura, što se bez spomenutih 7,2 milijarde eura čini neizvedivim.

Idućih nekoliko tjedana stoga bi moglo napokon ponuditi odgovor na pitanje koje je u pozadini cjelokupne grčke drame – što će se dogoditi ako Grčka ne uspije u roku otplati svoje dugove. Jednoznačan i zajamčeno točan odgovor na to ne postoji. Tehnički gledano bit će riječ o bankrotu, odnosno ljepšoj engleskoj varijanti ‘defaultu’. Različite riječi, isto značenje. Ono što se poslije toga događa više nije u domeni sigurnog. Znači li to izlazak iz eurozone, je li to uopće pravno gledano moguće, hoće li slijediti masovno povlačenje depozita iz banaka i posljedično uvođenje kontrola kapitala (što se dogodilo u ciparskom slučaju) te može li Grčka nekako ostati u sustavu zajedničke valute, a da ne plati dugove – moglo bi dobiti odgovor ako obje strane ostanu utvrđene u svojim stajalištima.

Što spada u blefiranje tijekom pregovora, što u istinsko uvjerenje praktički je nemoguće ocijeniti. Čini se kako počinje prevladavati njemački pogled prema kojem izlazak Grčke iz eurozone više nije onakva katastrofa kakva je mogao biti prije, premda su ocjene analitičara i ekonomista podijeljene. Možda je i veći strah od izravnog efekta izlaska na tržišta potencijalni domino efekt. Ako jedna država izađe iz eurozone, to će biti presedan koji će omogućiti teoretski izlazak drugih zemalja, a to je već ozbiljan problem. Pri tome su sve oči uprte u velike ekonomske poput talijanske i španjolske. Jednako stajalište ima i šefica MMF-a, koja je prošli tjedan priznala mogućnost izlaska Grčke iz eurozone uz ogradu kako to ne bi nužno značilo i kraj zajedničke valute.

Europska komisija pak uporno odbija razgovor o toj mogućnosti, ponavljajući službeno stajalište prema kojem se razmatraju samo scenariji u kojima Grčka ostaje u monetarnoj uniji. – Nema plana B. Nema drugog plana osim ostanka Grčke u eurozoni – iznio je povjerenik monetarne poslove Pierre Moscovici stajalište, koje je ponudio i potpredsjednik Komisije Valdis Dombrovskis u Zagrebu prošli tjedan.

Drugi nisu tako samouvjereni, Amerika već neko vrijeme sve agresivnije vrši pritisak na obje strane tražeći postizanje dogovora. Ministar financija Jack Lew ponudio je poziv na dogovor prije nego što se dogodi ‘nesreća’ i izlazak Grčke iz eurozone. Unatoč inicijalnom razumijevanju za grčku situaciju, posebice u svjetlu fundamentalno različitih gledišta Amerike i Njemačke na ekonomiju i modele izlaska iz krize, Lew je na sastanku sedam najrazvijenijih zemalja svijeta jasno upro prstom u Atenu, tek kurtozno dodavši kako sve strane moraju pokazati fleksibilnost. Premda se stvara dojam o nemogućoj tvrdoglavosti Atene, činjenica je da su napravljeni veliki kompromisi Sirize u odnosu na njihova predizborna obećanja (primjerice u pogledu deblokiranja privatizacijskih procesa), a podaci za prva četiri mjeseca ove godine pokazuju i kako je Grčka srezala javnu potrošnju za čak dvije milijarde eura u svrhu otplate dugova. Ako i najnoviji sudbonosni rok, 7. lipnja, prođe bez dogovora, to još vjerojatno neće biti i kraj.