Pisma Bele i Miroslava Krleže koja su jedno drugomu slali iz europskih poštanskih ureda od Pariza do Irkutska i koja, rekao bi sâm Krleža, ‘nisu ljubavna u običnom smislu, kako se već takva pisma pišu, ali su mogla imati ljubavni karakter’, čitaju se kao velika životna priča, ali i kao društveni roman vremena koje i dalje traje.
Stotinu pisama kronološki sabranih u ovom izdanju, nastala između ljeta 1918. i proljeća 1981., otkriva niz novih i nepoznatih pojedinosti o velikom piscu, njegovoj životnoj suputnici, obitelji, vremenu…
Nakon svih ideoloških, političkih, literarnih i stilističkih istraga nad Krležinim opusom ‘Bela, dijete drago’ zapravo je njegova autobiografska knjiga.
