Bolji smo jer s novim softverom sada ‘šaltamo’ proizvodne linije

Oduzetničku priču Đure Jelića, diplomiranog ekonomista iz Pleternice, obilježili su tvrtka Contura za proizvodnju vrata izrasla 1992. iz stolarskog obrta osnovanog prije tri-deset godina, njezina propast i osnivanje nove tvrtke. Sad iz sjene vodi obiteljsku tvrtku Lignor d.o.o. izraslu na temeljima Conture, čije su većinske vlasnice sa po 33 posto Jelićev dvije kćeri, studentice dizajna i menadžmenta, a ostatak je u vlasništvu voditelja proizvodnje. Osnivanje nove tvrtke i takva vlasnička struktura bio je jedini izlaz za spas brenda Contura, nastavak proizvodnje i očuvanje radnih mjesta. Lignor je preuzeo Conturine radnike, proizvodi u njezinim pogonima, proširio je program, osim vrata, na stolove, stolce, police i lampe, te izvozi 25 posto proizvoda.

Jelić je bio 65-postotni vlasnik Conture, koja je proizvodila 20 tisuća vrata na godinu, pa iako nije ulagao u marketing, Conturina vrata preporučivali su graditeljima arhitekti i bili najučinkovitiji glasnici tog brenda. Jelićeva vizija bila je Conturu pozicionirati kao lidera proizvodnje vrata, u čemu su ga ohrabrivale okolnosti u graditeljskom sektoru prije početka ekonomske krize. Nije se brinuo ni kad je počela kriza jer u tom je trenutku Contura imala prihod čak 80 posto veći u odnosu na godinu ranije, tri proizvodna pogona ukupne veličine 3000 metara četvornih i najmoderne stojive. Ali i 500 tisuća eura kredita kod PBZ-a, koji je uspješnog malog poduzetnika doveo u gotovo bezizlaznu situaciju.

U trenutku kad sam uzeo kredit od milijuna eura u PBZ-u, kojem je Contura bila klijent petnaest godina, imala VIP status i kamatu jedan posto manju nego ostali, vrijednost tvrtke (nekretnine i strojni park) procijenjeni su na iznos pet puta veći od iznosa kredita. Uredno smo vraćali deset tisuća eura kredita na mjesec, ali kad su počele ozbiljne teškoće, tražio sam banku da smanji ratu na pet tisuća eura na mjesec. Odbili su, PBZ je, prema nalogu talijanskog vlasnika banke, tražio vraćanje cijelog iznosa duga jer su Conturu tretirali kao građevinsku tvrtku budući da smo radili za građevinski sektor, a banka je povlačila kapital iz tog sektora. Blokirali su Conturin račun 2011. godine pa sam osnovao Lignor i prebacio kompletno poslovanje u novu tvrtku, ali nisam joj mogao biti i zakonski vlasnik – objasnio je Jelić navodeći da se još pokušava dogovoriti s PBZ-om u vezi s dugom, kojemu su pridodane i visoke zatezne kamate.

Očekuje da će u skoroj budućnosti to riješiti jer Lignor uspješno posluje i trenutačno ima ugovorene poslove vrijedne dva milijuna eura. No čak i ako PBZ ovrhom uzme Conturine proizvodne pogone, nova tvrtka ima rezervni pogon za proizvodnju i novi obradni centar, odnosno strojni park. Jelićeva priča o preživljavanju na hrvatskoj poduzetničkoj sceni jedna je od mnogih sličnih.

Brend Contura još je samo lozinka za prepoznavanje starim klijentima i tvrtkama kojima je Lignor podizvođač: Lavčević inženjeringu, Ingri, Gradnji Osijek, GP Krku, Ing gradnji…, s kojima Jelić surađuje već desetljeće. Kao podizvođač Lavčević inženjerina Lingor će kompletno opremiti studentski kampus u Rijeci, samo taj posao vrijedan je oko milijun eura, te osnovnu školu u Splitu.

Kad je počela ekonomska kriza, prilagodili smo proizvodnju i počeli raditi prema narudžbi, a osim od drveta radili smo proizvode od metala i kompaktnih materijala za fasade, tako da smo u posljednjih pet godina usavršili materijale: staklo, plastiku, aluminij… Sad proizvodimo sve vrste vrata, od poda do stropa, bez kvake i bez štoka. Stol od papirnog saća, američki izum, specijalizirali smo i izvozili u London. Izvozimo i lampe, a naši klijenti traže i ostale proizvode tako da možemo kompletno opremiti hotele od kreveta, ormara do lampe, te škole od stola do ploče, ali i vile te druge interijere – istaknuo je Jelić.

Lingor nema klasičnu serijsku proizvodnju jer je neisplativa. Proizvodnja je robotizirana, rađe se male serije, čak pojedinačni proizvodi prema narudžbi, a sve to zahvaljujući softveru vrijednom 20 tisuća eura koji Lingoru omogućuje ‘prešaltavanje’ proizvodnih linija prema potrebi. Prema Jelićevim riječima novi tehnološki obradni centri omogućuju jednaku produktivnost ako se proizvodi tri ili sto tisuća komada na mještaju.

No osim želje, ideje, vizije i strategije u poduzetništvu treba imati i malo sreće. Austrijska tvrtka koja oprema hotele po cijelom svijetu otkrila je Lignor, koji za nju proizvodi lampe, a sad pregovaraju i o izvozu vrata, čija je cijena po komadu od 300 do 2000 eura. Tvrtka Lignor imala je prošle godine četiri milijuna eura prihoda i 14 zaposlenih, a trenutačno ih ima više od dvadeset. Broj zaposlenih varira ovisno o proizvodnji; kad se rade veliki poslovi, povećava se i proizvodnja se odvija u dvije smjene. Ove godine prihod će biti veći jer su dogovoreni veliki poslovi, bit će novih radnih mjesta, ali unatoč tomu tvrtka neće moći rasti više od deset posto jer nema još podršku banaka, a trenutačno pregovara s RBA. Osim nedostatka novca za ulaganje u proizvodnju Jelić naglašava da konkurencnost tvrtke i rast proizvodnje ograničava i nedostatak stručnih radnika. Proizvodnja je visokokompjutorizirana, a u ruralnim dijelovima kakva je Pleternica nedostaje zaposlenika koji vladaju novim tehnologijama. S druge strane ta mala tvrtka trenutačno nema mogućnost zapošljavanja više inženjera tehničke struke.

Naši su radnici niskoobrazovani, kod nas su 10-15 godina i izvlači ih to što imaju mnogo prakse pa nekako kombiniramo iskustvo i novu tehnologiju. Kad raspišemo natječaj za nove radnike, tražimo bilo koju tehničku struku, a najbolje nam dođu nesvršeni studenti strojarstva. Zaposliti nekoga tko je tek završio srednju školu znači čekati tri godine da može nešto napraviti. Razlozi su; obrazovni sustav, kućni odgoj i ozračje, odnosno populizam koji ubija napredak ruralnih sredina i mislim da je glavni kamen spoticanja razvoja gospodarstva – rekao je Jelić, koji šalje zaposlenike na edukaciju u tvrtke od kojih nabavlja nove strojeve, a sâm se edukira na sajmovima po svijetu. Posebno prati inovacije i nove materijale pa će od fondova EU tražiti sredstva za nabavku obradnih centara najnovije generacije da bi se zapošljenici na vrijeme naučili raditi na njima i spremni dočekali najnovije zahtjeve tržišta.

Sad imamo tri-osnu tehnologiju, ali nabaviti ćemo pet-osnu, koja funkcionira kao ljudska ruka i obrađuje predmet sa svih strana – najavio je Jelić, kojemu su najveći problem u poslovanju, osim teškoća s otplatom duga za propalou Conturu, česte inspekcije, koje u malim sredinama zaobilaze politički zaštićene tvrtke, a pritišću one druge. Jelić poručuje da generalno treba mijenjati stajalište prema poduzetnicima proizvođačima jer su proleterski pristup proizvodnji odavno potisnule nove tehnologije. Ipak, pun optimizma, najavljuje otvaranje izložbenog centra u Zagrebu, nešto kao show room, namjeravajući predstaviti Lignorove proizvode arhitektima i potencijalnim klijentima.