Glavni domet samita na osami podno Münchena daljnje je zbivanje redova prema Rusiji, koja još nije zadovoljila kriterij Zapada u svom ponašanju u Ukrajini. Zbog kolebanja nekih članica EU Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD pokrenuli su raspravu o potpori zemljama koje su protiv sankcija Rusiji.
Sastanak sedam najrazvijenijih zemalja svijeta G7 već je neko vrijeme u klasi ‘Svjetski ekonomski forum’ prema težini i konkretnosti svojih rezultata i ovog tjedna održani sastanak u Njemačkoj samo je pojačao takav dojam. Još od izbijanja krize postalo je jasno da se eventualno nešto može postići na razini G20, odnosno okupljanjem 20 najvažnijih zemalja svijeta, a nakon demonstrativnog isključivanja Rusije iz toga užeg sastava, G7 (s Rusijom G8, očito) zbog njezine uloge u ukrajinskoj krizi, sve teže nalazi relevantnost. Koliko ozbiljne odluke ili smjernice može donijeti klub u kojem nema Rusije i Kine veliko je pitanje, pogotovo s obzirom na to da takav sastav znači samo sedam istomišljenika koji se međusobno slažu nakon što se slože s jedinom preostalom svjetskom silom u tom društvu, Amerikom.
Ne čudi stoga što ni to dvodnevno izdanje G7, održanog 7. i 8. lipnja u dvorcu Elmau, nije svijetu donijelo ništa na što bi se trebao posebno obazirati. U prilog prije izrečenoj tezi o nezdravoj zatvorenosti kluba ide i glavni ‘domet’ samita na osami podno Münchena, daljnje zbivanje redova prema Rusiji, koja još uvijek nije zadovoljila kriterij Zapada u svom ponašanju u Ukrajini. Čini se naime, da je to bila i jedina ozbiljna tema, sve ostalo izgledalo je kao deja vu s prijašnjih sastanaka u tom formatu.
Jedina koliko-toliko relevantna osoba pored američkog predsjednika Baracka Obame, njemačka kancelarka Angela Merkel složila se s Obamom o nastavku uvedenih sankcija Rusiji sve dok ta zemlja ne proveđe dogovoreni sporazum o završetku sukoba u Ukrajini potpisan u rujnu prošle godine u Minsku i ne prestane pomagati proruske pobunjenike na istoku zemlje. Iako se čini da je riječ o formalnom potvrđivanju odavno usuglašenog stajališta, sastanak je poslužio za jačanje poljuljanog zajedništva. Sankcije uvedene Rusiji ne pogađaju pretjerano Ameriku, ali zato nanose veliku štetu nizu europskih zemalja, koje su zbog toga sve nesklonije produljivanju sankcija. Susret u Bavarskoj stoga je poslužio primarno obnavljanju poljuljanog jedinstva uz pomoć uvijek efikasnog ljepila – novca. Osjećajući kolebanje članica Europske unije, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo i Amerika pokrenule su raspravu o potpori nevoljnim zemljama koje sve više rogo bore protiv sankcija. Kao dodatni zamah posmrtnom zajedništvu poslužilo je nedavno intenziviranje sukoba nakon relativnog zatišja, premda nije sa svim izvjesno da su separatisti odgovorni za novu eskalaciju. No to naravno nije ni važno ‘jastrebovima’ u europskim redovima, pogotovo predsjedniku Europskog vijeća, Poljaku Donaldu Tusku, koji je iskoristio priliku malo pojačati paniku od nadolazeće velike ruske invazije i zatražio pomoć u sankcijama.
– Imajući u vidu trenutačnu situaciju, ako itko želi otvoriti raspravu o promjeni sankcija, razgovor bi se mogao voditi samo o njihovom jačanju – rekao je Tusk.
Zanimljivo, Merkel je paralelno s dogovaranjem nastavka sankcija ustvrdila da Rusija ostaje važan partner u drugim pitanjima poput Sirije i Irana. Drugim riječima, prijatelji su tamo gdje to Zapadu odgovara, neprijatelji tamo gdje ne odgovara.