Prejaki su interesno vezani lobiji koji imaju koristi od precijenjenog tečaja: uvoznici, banke te država, poduzeća i građani koji imaju kredite vezane uz euro.
To, i to se dogodilo. Eksplcitne i službeno izrečeno je ono što se neslužbeno i u pola glasa govorilo, a inače je neizbježno. Hrvatski izvoznici na svojoj 10. konvenciji održanoj prošlog tjedna, koja je okupila vodeće ljude biznisa i politike, u zaključnom dokumentu, Deklaraciji hrvatskih izvoznika 2015., upućuju na ‘neodrživost očuvanja sustava stabilnog tečaja kojim se održava jaka domaća valuta i pridonosi rastu neto uvoza’. Marinko Bago, njihov predsjednik, ističe kako je ‘krajnje vrijeme da se teret dubioza prošlosti prestane stavljati na leđa neto izvoznika koji jedini mogu izvesti Hrvatsku iz krize. U protivnom ćemo svi zajedno propasti’, odnosno ‘da izvoznici prestanu biti žrtve atipičnog modela gospodarstva koji je u Hrvatskoj izgrađen posljednjih dvadeset godina, držeći tako kao ‘taoce’ one grane i proizvodno-izvozničke aktivnosti o kojima ovisi ekonomija i budućnost cijele zemlje’.
Izvoznici nude rješenje za ovakvu situaciju i izlaz vide u održivoj prilagodbi tečaja kune (deprecijaciji) u razmjeru dva posto godišnje (u terminima nominalnog tečaja), odnosno do 10 posto u idućih pet godina uz brigu o građanima s fiksnim prihodima i kreditima s deviznom klauzulom. Alternativa navedenom je primjena povlaštenog deviznog tečaja za neto izvoznike. K tome traže i uporabu primarne emisije kao izvora kreditiranja neto izvoza po kamatnim stopama barem takvima kakve ima konkurencija iz inozemstva. Sve to trebalo bi povećati izvoz, smanjiti i domaćom proizvodnjom supstituirati uvoz, pa bi rasla zaposlenost i društveni bruto proizvod. HNB je, očekivano, te prijedloge glatko odbio. Guverner je jasno ponovio: prvo, da tečaj nije uzrok slaboga hrvatskog izvoza, drugo da bi deprecijacija zbog visoke euriziranosti ekonomije djelovala prorecesijski i treće – to bi značilo povećanje državnog upletanja u ekonomiju i povratak u neslavnu prošlost. Ukratko, kad je riječ o tečajnoj politici, treba zadržati status quo, a kamatne stope ne dirati jer su ionako najniže u zadnjih nekoliko godina, a i u budućnosti će i dalje padati uspoređeno sa smanjenjem kreditnog rizika zemlje. Guverner izlaz za rast BDP-a i zaposlenosti vidi u strukturnim reformama koje trebaju poboljšati poduzetničku klimu, a koja će rezultirati povećanom konjunkturom, investicijama i brojem radnih mjesta, što će onda djelovati na smanjenje kreditnog rizika zemlje. Time se službena politika opredjeljuje da ne dira interese korisnika precijenjenog tečaja i tako izbjegava rasplesti problem kojim treba zemlji osigurati servisiranje dugova, zaposlenost i rast.
