AMERIČKI IZBORI 2016. Dinastička pripadnost i Jebu Bushu i Hillary Clinton nije prednost, već mana

Dvije pojave obilježavaju bitku za kandidaturu za predsjedničke izbore sljedeće godine. Dvije moćne obitelji, Bush i Clinton, ističu kandidate iz obitelji, pa bi stolac u Bijeloj kući mogao prijeći s brata na brata ili s muža na ženu. S druge strane očita i bitka za Latinoamerikance, što ne začuđuje kad se zna da su oko deset posto glasačkog tijela ušla su dva člana stranke latinoameričkog podrijetla, Ted Cruz i Marco Rubio, ali i bivši guverner jedne od saveznih država s najvećim udjelom latinoameričkog stanovništva, Floride, jednako je dobro opremljen za dodvoravanje toj rastućoj i političarima sve interesantnijoj društvenoj skupini.

Formalni ulazak Jeba Busha bitno je promijenio igru i začinio stvari jer većina aspiranata s inače prilično dugog popisa zainteresiranih nema realne šanse, a te šanse sada su još manje. Obitelj Bush jedna je od najvažnijih političkih obitelji stranke, s dva predsjednika u portfelju, podatak koji bez obzira na subjektivne ocjene kvalitete njihovih mandata nosi veliku težinu. Pogotovo ako se s druge strane pojavi isti takav ‘teškaš’, Hillary Clinton kao etablirana politička veličina s potporom jednog od popularnijih i uspješnijih američkih predsjednika, Billa. Stoga je sve izglednije da će predsjednički izbori sljedeće godine biti zanimljiv s razdvju političkih dinastija velikog utjecaja i dubokih džepova čija su imena privlačna mnogim donatorima.

Jeb Bush, kojem se svojedobno imputiralo ilegalno pomaganje bratu u osvajanju Bijele kuće namještanjem glasova iz Floride, nešto je drugačija politička veličina od oca i brata. Iako je tek ovaj tjedan službeno potvrdio ulazak u natjecanje, Bush ispituje teren i oblikuje stajališta još od studenog prošle godine i čini se da će mu platforma biti umjerena i ljevija u usporedbi s ocem i bratom. Veze s latinoameričkom zajednicom odmah je počeo jasno isticati reklamiranjem svoga tečnog španjolskog i činjenice da je oženjen Meksikankom, što bi mu moglo omogućiti da već u startu izmakne tu prednost dvojici protukandidata koji svoje nominacije temelje snažno baš na privlačenju Latinoamerikanaca.

U još jednom jasnom signalu da se želi odmaknuti od obiteljske političke ostavštine, Bush je izjavio da želi promijeniti Washington i način na koji funkcionira politika u Americi. – Ne treba nam još jedan predsjednik koji samo drži svoju poziciju među zbrinutim elitama Washingtona. Treba nam predsjednik koji je voljan izazvati i poremetiti cijelu kulturu u našem glavnom gradu – izjavio je.

Koncept velikih promjena u Washingtonu neizbježna je sastavnica svake političke kampanje, s obzirom strana političkog spektra, ali u okviru Busheve kampanje dobiva dodatnu težinu stavljen u širi kontekst njegovih promišljanja i ‘uključivih’ političkih stajališta. Očito odmicanje od obitelji prije svega je rezultat političke pragmatičnosti, brat George W. napustio je Bijelu kuću s vrlo niskom popularnosti, nakon promašene invazije na Irak i financijskoga kraha Amerike, a ni otac 90-ih nije ostavio posebno dobar dojam.

Za razliku od mnogih protukan- didata koji se natječu u radikaliziranju stajališta, zasad se čini da će posljednji Bush igrati na privlačenje sredine i umjerenih glasača, a jedna od trenutačno najuočljivijih ‘mrkvi’ otvoreniji je pristup rješavanju imigracijskog pitanja, odnosno reformi imigracijskog sustava. To naravno ne znači napuštanje svetih krava republikanske stranke, poput pogodovanja poslovnom zajednici i poduzetnicima, jačanju američke uloge u svijetu ili napadanja prevelike involviranosti države u ekonomskom životu Amerike.

– Od Floride smo napravili broj jedan u stvaranju radnih mjesta i otvaranju malih poduzeća – podsjetio je Jeb u otvornoj hvali i svojih guvernernih uspjeha i dodao tome svoje zasluge za rezanje poreza za 19 milijardi dolara. Tvrdim biračima svidjet će se i njegovo stajalište protiv pobacaja, ali će ih, osim želje za legaliziranjem statusa mnogih ilegalnih imigranata u Americi (premda je njegovo stajalište zasad rezervirano, odbija puno državljanstvo za njih), odbiti i potpora ujednačenim saveznim obrazovnim standardima te otvorenost dizanju poreza u sklopu napora za smanjenje američkog proračunskog deficita.

Prema trenutačnom rasporedu snaga, Jeb Bush nije onako uvjerljivo na vrhu republikanske utrke kako bi mnogi očekivali, za razliku od Hillary, koja praktički nema relevantnog protukandidata i već se polako sprema za glavnu bitku sljedeće godine. Ipak, lista pretendenata na strani republikanaca zasad je vrlo dugačka i raznolika, zbog čega je potpora najjačim kandidatima još uvijek donekle razvodnjena. Drugi je problem s konzervativnim tabora sve snažnija podijeljenost na dvije struje, onu radikalniju kojoj se mnogi kandidati udvaraju zato što ima relevantan utjecaj unutar stranke i umjereniju koja je, paradoksalno, do prije nekoliko godina bila smatrana radikalnom.

No kako se stranka u međuvremenu snažnije nagnula desno, tako je sada Bush ispaž umjereni kandidat čija je prednost potencijal za privlačenje neodlučnih glasova. Bush će možda imati i više problema u vlastitoj stranci sve više nesklonoj kompromisu i blažim stajalištima, ali bi u slučaju pobjede mogao imati ozbiljnije šanse ugroziti demokratskog protukandidata u glavnoj utrci. Dinastička pripadnost mu je, prema gotovo jednoglasnom mišljenju analitičara, mana, baš kao i Hillary, s obzirom na skepsu mnogih birača prema takvom obiteljskom izmjenjivanju na mjestu predsjednika.

Prema Uredu za statistiku EU, Hrvatska ima kupovnu moć više od 40 posto nižu od prosjeka Europske unije, a Rumunjska i Bugarska za devet su postotaka lošije. Najbolje stoji Luksemburg. Europski ured za statistiku objavio je još jedno zanimljivo istraživanje koje pokazuje koliko loše stoji hrvatska ekonomija, odnosno kupovna moć u ovom slučaju, unutar Europske unije. Stvarna pojedinačna potrošnja (AIC) po glavi stanovnika, izražena standardom kupovne moći (PPS, umjetna valuta koja eliminira razlike u razinama cijena, stoga jedan PPS kupuje istu količinu robe i usluga u svakoj zemlji), u jednostavnim je crtama mjera bogatstva kućanstva i prema rezultatima istraživanja samo su Rumunjska i Bugarska u prošloj godini bile iza Hrvatske prema tom indeksu.

Prosjek EU stoga je vrijednost 100, a Hrvatska je na 59, odnosno više od 40 posto ispod prosjeka Europske unije, a Rumunjska i Bugarska su na 55, odnosno 49 posto prosjeka EU. Najbolje stoji Luksemburg, koji prosjek prebacuje za čak 40 posto, slijede Njemačka (123 posto prosjeka), Austrija (121 posto), Danska (115 posto) i Belgija (114 posto), koja dijeli mjesto sa Švedskom, Finskom i Ujedinjenim Kraljevstvom. Ukupno gledano, deset država članica EU prebacuje prosjek, 12 ih je u zdravoj sredini (opseg od prosjeka EU do 30 posto ispod prosjeka), a šest ih se našlo u magarećoj klupi, odnosno najslabijoj kategoriji.

Osim spomenutog trolista koji redovito okupira dno raznih ljestvica EU tu su još Mađarska, Latvija i Estonija, pri čemu posljednje dvije pomalo bodu oči s obzirom na to koliko ih se voli isticati kao primjere ‘uspješnog’ rezanja javne potrošnje. Toliko uspješnog da su pri dnu ljestvice bogatstva kućanstava. Usporedo s mjerenjem tih podataka, istraživanje je analizirano i odnos BDP-a po glavi stanovnika prema prosjeku EU. U većini slučajeva AIC korespondira s BDP-om, uz veća ili manja odstupanja.

Hrvatska primjerice ima BDP u odnosu na europski prosjek identičan svom AIC-u, Rumunjska jedan posto manje od AIC-a, a Bugarska četiri posto manje. S druge strane, Luksemburg ima BDP neusporedivo veći od europskog prosjeka, čak 163 posto, što je ujedno i uvjerljivo najveći nerazmjer između AIC-a i BDP-a (140 AIC, 263 BDP). Razlog takve razlike djelomično leži u velikom udjelu prekograničnih radnika u ukupnoj zaposlenosti. Stvarna pojedinačna potrošnja sastoji se od dobara i usluga koje su pojedinci zaista konzumirali, bez obzira jesu li ta dobra i usluge platila kućanstva, države ili neprofitne organizacije.