IZLAZIMO IZ RESTRIKCIJA EU I IDEMO U RAZVOJ

Prvi je kvartal bio bolji od lanjskoga i na razini je plana, zbog čega s punim pravom očekujemo da ćemo i ovu godinu završiti pozitivno. Lani smo zabilježili 7,5 milijuna kuna dobiti, a ove bi godine dobit trebala biti i veća, oko 10 milijuna kuna.

Nerealno je očekivati rast prihoda kad smo još 2013. morali prizemljiti najveći zrakoplov, Airbus 320, zbog restrukturiranja koje je odobrila Europska komisija i kojeg se striktno moramo pridržavati. No ove godine ipak planiramo rast prihoda i broja putnika. Do kraja godine približit ćemo se ili izjednačiti s 2012. prema broju putnika. Tada smo s jednim zrakoplovom više prevezli 1,9 milijuna putnika, a lani 1,83 milijuna.

Svatko ima pravo na mišljenje, a rezultati ove uprave CA pokazuju da imamo viziju kompanije. Tvrtku je prvo trebalo stabilizirati, ponovno osvijetiti na noge, što smo restrukturiranjem i napravili, a sada možemo razmišljati o daljnjem razvoju. Lanjski profit nema nikakve veze s prodajom i ponovnim najmom zrakoplova. Stoviše, ‘sale and lease back’ zrakoplova imao je negativni efekt od skoro sedam milijuna kuna na račun dobiti i gubitka.

Takva su razmišljanja paušalna i neutemeljena. Znači, prodate nešto za ‘x’ novca i to je odmah dobit? To nije… Neke su pristojbe, poput sigurnosne, uistinu uvedene, neke su uvećavane, kao što je osnovna, ali u cjelini gledano, to je još na razini ostalih aerodroma. To ne bi trebalo obeshrabitri investitore. Naš je odnos s MZLZ-om korektan, čak smo uspjeli u sklopu njegova razvojnog projekta dogovoriti neke izmjene na parkirnim pozicijama.

Za sada, dok zgrada novog terminala nije sagrađena, nema promjena. Što se tiče povlaštenog položaja, sve je stvar ekonomije. Ako u bilo kojem poslu netko ima šezdeset posto udjela u vašem prihodu, sigurno ga nećete tretirati kao onoga s pet posto udjela.

Lani smo vlastitim sredstvima platili 150 milijuna kuna, zadnje dvije rate, što je do 2013. plaćala država. Druge kompanije morale su napraviti još i veće rezove, primjerice Czech Airlines i Air Malta, a imali su lošije rezultate od nas. To je možda za europske kompanije poput nas nedostatak, jer kompanije izvan EU ne moraju raditi takve rezove u poslovanju. Tako mnogi prijevoznici, koji obavljaju mnogo letova na hrvatsko tržište, dobivaju državne potpore i to je nelojalna konkurencija.

Ona posluje pod potpuno drugačijim uvjetima. Njezina su dugovanja pretvorena u javni dug države. Da, a uz to beogradskom aerodromu plaća simboličnu naknadu. Ne mogu nagadati, ali od njezinih financijskih pokazatelja nisam pronašao ništa što je novije od 2012. godine. Putem nekih se medija u posljednje vrijeme gotovo nameće stajalište da CA više nije regionalni lider, a ono se ni sa čim ne može potkrijepiti. Ako imate podatke poslovanja Air Serbije, rado ću ih pregledati. Svi naši podaci javno su dostupni, sve je transparentno.

Taj iznos izvučen je iz konteksta, nije riječ o tome što bi bilo potrebno, nego što bi bilo dobro za Croatia Airlines. Slijedi nam prvi pravi pokušaj privatizacije, a to je i ministar Siniša Hajdaš Dončić rekao.

S obzirom na to da je riječ bila tek o glasu u hrvatskom dnevnom tisku, ne možemo ga smatrati konkretnim pokušajem privatizacije kompanije. Svi navedeni primjeri pod istragom su Europske komisije, koja je propisala da ulagač izvan EU ne smije imati više od 49 posto suvlasništva. Prema tome, to još nije gotova priča.

Za brži rast CA i povratak na pozicije koje smo zbog pravila EU djelomično izgubili svakako je dobrodošao svježi kapital, i to dokapitalizacijom. Ako ćemo pak sami, opet ćemo se razvijati, ali to će ići nešto sporije.

Ako smo u posljednje dvije godine s velikim ograničenjima poslovali pozitivno, može se očekivati jednak trend i kad ne bude zapreka. Ako sve prođe kako treba u ovoj godini, a ostalo nam je još samo mali dio za otplatu iz vlastitog doprinosa, još 40-ak milijuna kuna, od iduće godine možemo sastaviti red letenja za koji vjerujemo da je najbolji za tvrtku. Nemamo više nikakvih restrikcija.

Zbog čega mislite da bi bilo pametno prodati stabilnu kompaniju za jednu kunu? Vlasnici smo pet Airbusa, imamo zemljište na aerodromu, imamo drugu imovinu koja ima nekakvu vrijednost, a pritom nemamo gubitke i dubioze. Sad bi to trebalo dati za jednu kunu?! Ne. To što sugerirate bilo bi darovanje stabilizirane kompanije koja nema dugova, a posjeduje vrijednu imovinu.

Slažem se da se gleda i perspektiva, ali LOT i TAP stvaraju gubitke, mi ne. Zašto bismo se uspoređivali s njima? Treba uzeti u obzir činjenicu da su nam i te aviokompanije konkurencija u privatizaciji. No kod nas se ipak više nema što sanirati i uistinu ne vidim ni najmanjeg razloga da se, primjerice, 49 posto udjela u CA proda za kunu. Još nema ponuda, ali svakako vjerujem da možemo dobiti više putem dokapitalizacije.

Vlada je osnovala Povjerenstvo koje će pripremiti program privatizacije CA do rujna ove godine. Znači, vjerojatno će riječ biti o tenderu kojim bi se potencijalne investitore pozvalo da dostave ponude. To bi bilo napravljeno na pravi način. Vjerujem da bi mogle biti zainteresirane inozemne aviokompanije, ali i financijske institucije, ali nemam većih saznanja o tome.

Zato jer ima jasan i definiran interes, a to je oplemenjivanje novca, a da se istovremeno zadovolji i interes države. Država bi kao suvlasnik, recimo, mogla biti zainteresirana i za manje profitabilne linije, što bi možda bilo prihvatljivo financijskim institucijama, a aviokompanije su zainteresirane samo za ostvarivanje što većeg profita.

Svakodnevno smo u kontaktu s financijskim institucijama i to se spomenulo kao mogućnost u neformalnom razgovoru. Osjete se promjene u njihovim poslovnim politikama posljednjih godina i takva bi investicija mogla doći u obzir, što je prije nekoliko godina bilo nezamislivo.

To ne treba povezivati jedno s drugim. U tvrtku smo implementirali sustav kojim se brižljivo i efikasno upravlja kapacitetima. Akcije su neizostavan dio našeg poslovanja, ali uvijek možete doći u situaciju da će netko drugi biti skuplji ili jeftiniji.

Namjeravamo uvesti novi tip zrakoplova sa sto mjesta i tako bismo se krenuli širiti. U tom smislu već pregovaramo s gotovo svim proizvođačima aviona. Još uvijek razmatramo nove linije. Pretpostavljam da ćemo letjeti nešto više u Njemačku, na Istok, a postoji i opcija da neke druge gradove uzmemo kao nove baze. Ove godine završavamo program restrukturiranja i već u sljedećoj planiramo širenje ponude.

Lani smo vlastitim sredstvima sagradili treći hangar vrijedan 18 milijuna kuna. Osim velikog pregleda motora bavimo se najzahtjevnijim oblicima održavanja zrakoplova. No kad smo radili treći hangar, napravili smo pripremu i za četvrti, čija će gradnja ovisiti o tempu posla. Tu očekujemo rast, udio radova za treće osobe dosegnut će između pet i deset posto prihoda, a naša studija izvedivosti pokazala je da će se ta investicija isplatiti za pet godina. Zaposlili smo 60 osoba raznih profila, vrlo smo aktivni, nudimo se na tržištu, što prije nismo mogli jer smo bili ograničeni kapacitetima.